Svaka vukovarska priča, svojevrsni je simbol i križ ovoga grada, ali i onih koji svoju bol nose dostojanstveno, najbolje što znaju. Jednu od takvih tužnih priča, čiji epilog do danas nije poznat s javnosti su prije nekoliko godina podijelili povjesničar Josip Jurčević, novinarka Karolina Vidović Krišto te odvjetnik Zvonimir Hodak, u vrijeme kada su podizali kaznenu prijavu protiv Vojislava Stanimirovića. Riječ je o priči vukovarske novinarke, o kojoj drugi detalji nisu poznati, no vrijedi je se prisjećati iz godine u godinu, kako se Vukovar nikad ne bi zaboravio.
“Vukovarka sam rođena u najljepšoj ulici mog grada, prema Adici. Živjela i radila cijelo vrijeme pa i za vrijeme okupacije i užasnih ratnih zločina”, počinje svjedokinja svoju priču. Osim što je novinarka, ona je, kaže, svjedok teškog zločina silovanja dviju žena, majke i kćeri.
“Pred očima djevojčice, unuke, koja je imala nekih 13 godina pijana petorica Srba silovali su majku i kći, a unuci, pošto više pijani nisu imali snage, razbijenom pivskom bocom su isjekli međunožje”, iznosi dalje ova svjedokinja. U panici i strahu njen, sada pokojni, kolega i ona naletjeli su u taj podrum i silovanima pokušali organizirati prijevoz do bolnice. No, pokušaj su spriječili razjareni četnici koji su dolazili od bolnice pa su tako jedva izvukli živu glavu.
“Teško mi je o tome i pisati, a pokušavam zdrav razum sačuvati, jer nakon pada Vukovara, moju majku, najbolju na svijetu, koja nikada ni mrava nije zgazila, pekli su i zaklali. Tri puta pokušavam pokrenuti istragu, saznati imena zločinaca, ali nije se pomaknulo s nule. Strah da se iz neke osvete ne dogodi mojoj djeci bilo što, pokušavam to sve potisnuti. Zaboraviti ne mogu i nikad neću, ali ponovno kod ovakvih događanja, kao ovih dana u Vukovaru, imam osjećaj da ću poludjeti. Ne znam jesam li uspjela što sam željela, a to je da skrenem pažnju na puno, puno zločina koji nisu poznati, koje mi s teškim ranama pokušavamo prebroditi”, zaključuje na koncu svoju tužnu priču ova žena, prenosi dnevno.hr
wpDiscuz