Dvadesetogodišnja Karla Jurković studentica je treće godine vojno-studijskog programa na Hrvatskom vojnom učilištu.
Karlin otac Mate, zapovjednik Protupožarne postrojbe u Čapljini, na nesebičan način pomaže sugrađanima.
Očevim stopama krenula je jedna od tri kćerke koja je odlučila u budućnosti služiti vojsci Republike Hrvatske, piše caportal.net.
Nakon završetka fakultetskih obaveza, Karla svoj odmor provodi u Čapljini u krugu obitelji i prijatelja. Rado je pristala na intervju za caportal.net, a krenuli smo od toga kako je odlučila upisati vojni fakultet.
”Jedno od najtežih pitanja koje mi ljudi postavljaju je zapravo to kako sam se odlučila upisati vojno studijski program. To je isto kao što se odlučiš za bilo koji drugi fakultet, posao i slično, tako sam se i ja odlučila za ovaj faks. To je ono kad razmišljaš o životu i tome što bi mogao raditi i biti sretan dok to radiš, u glavi listaš zanimanja i jedno ti posebno odzvanja. Počneš istraživati, raspitivati se i jednostavno odlučiš da je upravo vojni fakultet nešto za tebe jer tako osjećaš u sebi’‘.
Prosječan dan studenta vojno studijskih programa i nije baš jednostavan. Karla nam je opisala koje su sve njihove obaveze.
”Upravo zbog nekih neplaniranih aktivnosti koje nam se znaju ubaciti, svaki dan je drugačiji od prethodnog. Ali općenito, budimo se u 6:00, doručak je od 6:30, u 7:30 je smotra i podizanje državne zastave. Nakon toga odlazimo u učionice gdje nam dolaze profesori izvana i predavanja obično traju do 13:30 kad nam je ručak. Nakon toga imamo odmor do obuke koja traje od 15:00 do 17:00 sati. Poslije obuke imamo vrijeme za naše aktivnosti (sport, učenje, izlazak vani) do večernjeg postrojavanja koje je u 21:30. Poslije postrojavanja obavlja se večernje redarstvo i u 22:00 se odlazi na spavanje”.
Osim akademskog dijela, zimski i ljetni kampovi, koje ova mlada studentica zajedno sa svojim kolegama prolazi, zahtijevaju dosta fizičke, ali i psihičke snage.
”Svaki novi početak je težak jer mijenjaš grad, društvo, način života i rada. Jednom kad se navikneš na nove stvari one postanu uobičajene i vremenom bude lakše. Inače, rad tijekom godine više je baziran na akademski dio, koji meni osobno nije težak, ali zimski i ljetni kampovi, tijekom kojih imamo samo vojnu obuku, znaju biti psihički i fizički dosta zahtjevni.”
Znamo kako studenti drugih fakulteta, nakon akademskih obaveza imaju slobodno vrijeme za osobne aktivnosti, no to ne vrijedi za studente vojno studijskog programa. Ovaj fakultet iziskuje puno više vremena i odricanja nego ostali fakulteti.
”Ovo je poziv koji za napredovanje zahtjeva cjeloživotno učenje i ulaganje u samog sebe. Tijekom našeg školovanja živimo na Hrvatskom vojnom učilištu i zapravo smo stalno dostupni zapovjednicima i izvan naših običnih i akademskih aktivnosti. Ako nam se zapovjedi čišćenje vojarne, premještanje nekih stvari i slično, to sve treba biti završeno bez obzira na naše planove za taj dan. Drugim riječima, ako si isplanirao druženje sa prijateljima vani, a ”uleti” ti neka obveza, ti ostaješ tu gdje jesi dok zapovijed ne bude izvršena. Naravno, ima puno odricanja, ali zato ima i puno prednosti koje su možda i veće od onog što dajemo.”
Razlike u obuci između djevojka i muškaraca zapravo nema. Svi imaju iste obaveze te se djevojke ne smatra manje vrijednim od muškaraca.
”U vojnom i akademskom dijelu ne postoji nikakva razlika. Jedina razlika je kod provjera tjelesne spremnosti, gdje dečki, zbog svojih fizičkih predispozicija, rade više sklekova i imaju manje vremena za pretrčavanje određene udaljenosti. Teret koji nosimo, rute koje hodamo i svu obuku koju imamo provodimo jednako. U nekim stvarima se mi cure bolje snalazimo, dok su u nekim drugim stvarima dečki malo bolji”.
Karla kao najzanimljivije od svega ističe predavanja profesora sa Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, no uživa i u provedbi godišnjih gađanja.
”Meni osobno najzanimljiviji je akademski dio. Imamo velik broj predavača sa Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu i u tim njihovim predavanjima baš uživam. Što se vojnog dijela tiče, sad smo imali dio ljetnog kampa na moru i to mi je bila jedna od najzanimljivijih obuka, a općenito uživam u provedbi godišnjih gađanja”.
Ova svestrana djevojka osim ljubavi prema vojsci gaji ljubav prema sportu. Naime, dugi niz godina Karla je sudila nogomet, no zbog fakultetskih obaveza, sudačku karijeru je morala nakratko pauzirati.
”Vjerujte, jednom kad dođete na mjesto gdje je život potpuno drugačiji od onog na što ste se navikli treba puno privikavanja, tako da na prvoj godini fakulteta nisam imala vremena ni za što sa strane. Na drugoj godini sam upisala strani jezik van vojarne, a na jesen možda pokušam prebaciti sudačke papire u Zagreb. Iako, dosta sam skeptična oko toga jer su prošle dvije godine od moje zadnje odsuđene utakmice”.
O daljnjim planovima nakon završetka fakulteta ističe da bi voljela izučavati o Međunarodnim odnosima i diplomaciji.
”Ne mogu previše unaprijed razmišljati jer dosta stvari ne ovisi o meni. Po završetku studija imam sigurno radno mjesto, ali gdje, to još ne znam. Ako budem smještena u blizini nekog većeg grada, uz posao planiram izvanredno upisati još jedan fakultet vezan uz međunarodne odnose i diplomaciju jer me to najviše zanima i može dobro doći u budućem časničkom poslu”.
wpDiscuz