Što je više napada zapadnih sila na kalifat, to će biti više napada na gradove Zapada. No ako prestanemo napadati, kalifat će se širiti pa nemamo izbora. Imamo posla s teroristima čija je fundamentalna ideja osvojiti cijeli svijet i riješiti se svih onih koji su po njihovu mišljenju u nevjernici. U njihovim očima svi mi smo njihovi neprijatelji, govori nam Tony Schiena

Kada Tony Schiena kaže da u stvarnom životu špijuni nemaju sličnosti s idejom koju smo stvorili na temelju holivudskih filmova, trebala bih mu vjerovati jer iza sebe ima dvadeset godina karijere u svijetu tajnih službi. Ipak, ne mogu a da ga ne vidim upravo kao utjelovljenje kakvog heroja u akcijskom filmu koji spašava cijeli svijet a da ne trepne i ne uprlja odijelo i putem osvoji dvije, tri dugonoge ljepotice. Dok sjedi ispred mene u savršeno krojenom tamnom odijelu, s izražajnim crtama lica i smirenim pokretima, istovremeno je elegantan i opasan, pričljiv i misteriozan. Njegov glas je dubok, muževan, govori polako i elokventno, neodređenim engleskim jezikom koji ne otkriva ni specifičan naglasak njegove rodne Južnoafričke Republike niti prevladava zvukom njegove aktualne domovine SAD-a. Kad sluša moja pitanja, gleda me tako da me istovremeno uvjerava i hipnotizira, pogledom koji sigurno zbunjuje njegove sugovornike. Filmski magnati mogu završiti potragu za novim Bondom jer ja sam ga pronašla. Jedan od problema pri angažmanu mogla bi biti činjenica da je stvarni život Tonyja Schiene kudikamo uzbudljiviji od fikcije Jamesa Bonda. Drugi, Tony Schiena, zaista nema vremena.

Četrdesetjednogodišnji Schiena za potrebe razgovora s Nedjeljnim Jutarnjim predstavlja se prije svega kao konzultant za sigurnost, no bilo bi površno ne predstaviti njegove ostale prošle i aktualne karijere. Špijun. Izbacivač. Prvak karatea. Plaćenik. Glumac. Producent. U istome tjednu Tony Schiena je komentirao prijetnju od terorizma za Financial Times, bio na naslovnici časopisa o karateu i pojavio se u rubrici holivudskih tračeva u jednom američkom tabloidu. U London je stigao na dan-dva, govori neodređeno, stilom nekoga tko ne planira unaprijed niti se običava dugo zadržavati na istom mjestu. Nalazimo se u cigar baru jednog luksuznog londonskog hotela, gdje Tony Schiena upravo završava sastanak s raznolikom skupinom muškaraca i žena. Nakon što me poziva da se pridružim za stolom, predstavlja ih kao “vjerojatno najzanimljivije društvo u Londonu”. Kako uskoro zaključujem, u pravu je. Tu je jedan od urednika Financial Timesa, bivši agent MI6, poznati britanski odvjetnik za ljudska prava, ugledna spisateljica i jedan vojnik. Teme razgovora su sjećanja na dane IRA-e od kojih svatko za stolom ima pokoju anegdotu u ich formi. Schiena se ispričava što se intervju dijelom poklapa s njegovim privatnim druženjem, no takvo nešto teško je izbjeći jer je njegov raspored uvijek zgusnut. Dan ranije vratio se iz Lahorea, prije toga bio je u Vatikanu, Dubaiju i New Yorku, a u Londonu se izvanredno zadržao dan duže kako bi za britanske medije komentirao teroristički napad u Bruxellesu. Govori da je čak i po njegovim izvanserijskim standardima aktivnosti i putovanja – koji uključuju 43 međunarodna leta u godinu dana – posljednjih nekoliko dana osobito hektično. Kada opisuje gdje je bio i što je radio – od konferencije za borbu protiv trgovine ljudima u Vatikanu, druženja s predstavnicima dviju vlada, tri intervjua, obučavanja jedne bliskoistočne vojske, utemeljenja softverske kompanije, do dvodnevnog odmora u svojoj vikendici u Italiji – pitam se kada spava. Valjda u avionu.

Tajnovit i ozbiljan

Iako ga sumnjičavi novinari vole predstavljati kao tajnovitog, a očarane novinarke kao presliku Ramba, u svijetu sigurnosnih agencija čijem kondenziranom obliku upravo svjedočim, Tony Schiena je ozbiljan i respektabilan lik. Privatna sigurnosna tvrtka MOSAIC, čija je čelna osoba, pruža sigurnosne usluge u opasnim zonama, obuku za borbu protiv terorizma, krizno komuniciranje i sigurnosnu tehnologiju. Lista klijenata MOSAIC-a uključuje njujoršku policiju NYPD, kurdske specijalne jedinice pešmerga u borbi protiv ISIS-a, NATO, francusku Legiju stranaca i specijalce Afganistana, Mongolije, Latvije, Italije i Hrvatske. Savjetovao je mnoge svjetske vlade i vladine organizacije po pitanju terorizma i obučavao njihove specijalne jedinice. Stoga ne čudi da se njegovi radni dani nerijetko odvijaju u zonama rata, konflikta, terorizma, histerije. Više od svega navedenog plašilo bi ga i umaralo da radi nešto što ne pridonosi boljitku svijeta, govori. Dok opisuje svoje nedavne projekte, o njima govoreći s otvorenim entuzijazmom pokazuje mi fotografije u svom telefonu koje izgledaju poput reklamnih skica kakvog akcijskog filma.

Vrti mi se u glavi od količine informacija o prošlim i aktualnim konfliktima na Bliskom istoku. Stoga ga zaustavljam i vraćam u prošlost, u vrijeme prije njegova života heroja iz akcijskih filmova, kad je bio tek zgodan i naivan student prava i međunarodne trgovine u Južnoafričkoj Republici, gdje je rođen u obitelji talijanskih imigranata i gdje je sanjao o tome da jednog dana postane pilot.

“Nema sumnje da bi moj život bio posve drukčiji da se na fakultetu nisam susreo s jednim profesorom. Fascinirala me njegova pojava i priče i vrlo brzo smo postali vrlo bliski. U nekoliko mjeseci on me polako uvlačio u svoj svijet i uskoro sam bio predstavljen tajnim službama Južnoafričke Republike i CIA-e i postao njihov agent”, govori Tony Schiena. Mlad, ambiciozan i oduševljen svijetom čijim je dijelom odjednom postao, tada osamnaestogodišnji Schiena igrao je ključnu ulogu u zamršenoj i nasilnoj političkoj svakodnevici Južnoafričke Republike i tvrdi da je zajedno s kolegama zaslužan za ishod situacije i završetak apartheida. “Bio sam dječak, a već sam bio usred nasilja ekstremista s ljevice i ekstremista s desnice. Vrlo rano počeo sam razumijevati način na koji funkcionira terorizam i način na koji funkcioniraju sigurnosne agencije”, govori. Tek danas, dvadeset godina kasnije, svjestan je koliko je opasna bila situacija u kojoj se nalazio.

“Preživio sam iako tada nisam znao u koliko sam opasnosti bio uvučen. Moglo je biti kobno. Bio sam mlad, hrabar i željan slave, zato su me pronašle tajne službe. Danas sam sretan što sam prošao to iskustvo, ali sretan sam i zato što sam mogao otići na vrijeme”, govori. Kad je projekt bio završen, a u Južnoafričkoj Republici formirala se nova vlada, u želji da se riješe ostatka starog sustava mogao je relativno jednostavno napustiti špijunski svijet.

Terorizam se promijenio

Iako nikada do kraja. “Danas sam i dalje sam u sličnom okruženju, s tim da se terorizam uvelike promijenio. Formiran u obliku kalifata, odakle se širi ideologija, on je opasniji nego ikada. Prije nego što situacija postane bolja, bit će daleko gora”, govori. “Za naših života terorizam koji provodi ISIS neće se povući. ISIS danas ima svoje ljude u gotovo svim velikim gradovima svijeta, to je dio njihove agende. Što je više napada zapadnih sila na kalifat, to će biti više napada na gradove Zapada. No ako prestanemo napadati, kalifat će se širiti pa nemamo izbora. Imamo posla s teroristima čija je fundamentalna ideja osvojiti cijeli svijet i riješiti se svih onih koji su po njihovu mišljenju nevjernici. U njihovim očima svi mi smo njihovi neprijatelji”, govori.

Teroristički napad u Bruxellesu nekoliko dana prije našeg razgovora pokrenuo je kritike da službe zemalja koje su na meti terorizma ne čine dovoljno kako bi spriječile napade i zaštitile svoje građane. “Teško je točno reći koliko je toga što tajne službe uspiju spriječiti, a da ne objave javnosti jer procijene da je to dio veće strategije pa zataškaju ono što bi mogla biti mala pobjeda kako ona ne bi ugrozila moguću veliku pobjedu”, govori. Jasno mi je da želi zaštititi svoje kolege i klijente, ali smatra li da je učinjeno sve što je moglo biti učinjeno, inzistiram. “Ako me pitate je li scenarij Bruxellesa zabrinjavajući, moj odgovor je: apsolutno. Ako me pitate trebaju li vlade zemalja nešto promijeniti kako bi se spriječili takvi napadi? Apsolutno”, govori. “Jedan je od problema to što je premalo ljudi na terenu. Kada pogledate gradove kao što su Pariz ili London, trebalo bi poslati milijun špijuna na ulice koji bi kontrolirali što se događa. No to jednostavno nije tako i nije moguće da bude tako. Osim toga, tajni agenti danas nisu onakvi kakvi su bili u moje vrijeme”, govori.

Moderni špijun

Kako izgleda moderni špijun, pitam ga.

“Moderni špijun nema sličnosti s Jamesom Bondom. Danas su to prije svega jako dobri analitičari, ljudi koji veći dio dana provode u uredima, tražeći podatke, često provode sate i sate čekajući ili skupljajući dosadne detalje. To nije osobito uzbudljiv posao. Puno njih gotovo nikada ne izađe na teren. Današnji špijuni uglavnom su štreberi. Ja sam bio staromodni špijun. Bio sam na terenu, bio sam infiltriran u terorističku skupinu i doista sam riskirao svoj život kako bih došao do korisnih informacija. Osim toga, za svoju ulogu bio sam vrlo dobro pripremljen, prošao sam obuku kod specijalnih jedinica, obuku koja je bila vrlo teška i pripremila me za sve vrste opasnih situacija. Danas to nije tako. Danas se tajne službe više fokusiraju na tehnologiju nego na tjelesne sposobnosti. Moje je mišljenje da ne postoji sofisticirani softver koji bi uistinu mogao kompenzirati manjak dobrih ljudi na terenu”, govori.

Iako se MOSAIC (naziv je skraćenica engleskog naziva Multi Operational Security Agency Intelligence Company, op. a.) dijelom bavi “sofisticiranim softverima”, Schiena je u srži tradicionalni plaćenik kao i njegovi kolege koji su bivši agenti CIA-e i MI6, britanskog SAS-a i američkog Navy Seals, dostupni svima i u cijelom svijetu za određenu cijenu. Ne čudi da se na takve kompanije katkad gleda sa sumnjom ne samo zato što njihove operacije nerijetko uključuju ljudske žrtve; tanka je crta između potreba klijenata i njihovih nemoralnih ciljeva. Pitam ga stoga je li ikada odbio posao.

“Da. Bilo je nekoliko država u Africi koje su željele da za njih radimo, no odbili smo ih. Kod jedne je slučaj bio da su se otvoreno ugrožavala ljudska prava. U drugoj je bilo sveprisutna trgovina ljudima koju je vlada ili ignorirala ili dopuštala. Iako su predsjednici tih zemalja željeli sastanak s nama, odbio sam ih. Prednost činjenice da smo privatna tvrtka omogućuje nam da izaberemo poslove koje ćemo raditi i da donesemo odluku o tome smatramo li da je njihov moralni kompas postavljen u pravom smjeru. Kada si vojnik neke države nemaš izbora, jer moraš biti lojalan državi kojoj služiš. Mi imamo izbora”, govori. Unatoč prirodi svoga posla, koja ima element okrutnog i nemilosrdnog, Schiena se voli prikazati kao “dobar dečko”, ne samo time što je pristojan i džentlmen nego i činjenicom da velik dio svog oskudnog slobodnog vremena posvećuje svojoj nevladinoj organizaciji za borbu protiv trgovine ljudima.

Oaza mira u Italiji

Nakon što smo se složili sa zaključkom da spava uglavnom u avionu, pitam ga što ga uistinu odmara, gdje pronalazi oazu mira nakon suzbijanja međunarodnih konflikata. Jedno je mjesto Italija, govori, gdje svako malo pobjegne u svoju vikendicu u jednom autohtonom selu i u posjet obitelji, na maminu kuhinju. Ipak, daleko neizglednije mjesto gdje se opušta i koje naziva domom je Hollywood.

Tko god je ikada bio u Los Angelesu složit će se da je teško naći mjesto s manje dubine. Pokušam zamisliti što Tonyja Schienu koji želi raditi samo stvari koje čine razliku privlači u Los Angeles, osim možda lijepog vremena. “Odlazim u Los Angeles kako bih se opustio, kako bih se iz nečeg izrazito ozbiljnog našao u okruženju Hollywooda koji je… gomila gluposti, bullshit koje je teško shvatiti ozbiljno ako se baviš stvarnim svijetom…” govori.

No ako zamišljate da se u Kaliforniji sunča i ispija koktele, varate se. Naime, kad ne obučava specijalne jedinice, Schiena izvodi svoje karate vratolomije ispred kamere. Glumio je u nekoliko filmova, uglavnom sporedne uloge u kojima su u prvom planu bile njegove karate vještine. Ove godine pak izlazi njegov film Darc koji je napisao, režirao i u njemu tumači ulogu.

Holivudska karijera

“Nisam siguran hoću li ulagati puno vremena u svoju holivudsku karijeru. Ako i ostane na tome da sam napravio jedan film, što malo kome uspijeva, bit ću zadovoljan postignutim”, govori. Nakon našeg susreta Schiena se vraća u Los Angeles i smije se kada ga pitam kako se privikne na razlike u atmosferi, mentalitetu, svakodnevici. “Samo slušam sve te ljude, smješkam se i mislim si kako nemaju veze s onim što su doista problemi. Na taj se način oslabađam od teških stvari koje su dio moga posla”, govori.

Našao se tako u bezbroj apsurdnih situacija, kad je primjerice dogovarao poslove vojne obuke na terasi s pogledom na ocean ili o kemijskom oružju telefonom razgovarao u dvorištu Boticellijeve vile u Italiji. I samog Schienu, čini se, zabavlja takav način života, iako nema hvalisanja u njegovu glasu, čak kada ga pitam za njegova postignuća – bio je svjetski prvak u karateu te dobio činove generala mađarske nacionalne vojske, šerifa savezne države Virginije i zapovjednika jedinice internetskog kriminala nad djecom.

“Toliko je ludila u svijetu da sam sretan što imam prilike barem malo pridonijeti borbi protiv zla. Dobar je osjećaj da ono što radim može napraviti razliku.” Više od nagrada i činova, njegov su kapital ljudi, govori, a svojim poslom formira sjajna poznanstva i velika prijateljstva.

“Obučavao sam i hrvatske vojnike u sjevernom Afganistanu kad sam bio angažiran od NATO-a. Hrvati su poznati kao snažni, predani vojnici i doista su svi bili snažni momci i vrlo kompetentni, uživao sam raditi s njima”, govori. Kasno je i privodim razgovor kraju kako bi se Schiena mogao odmoriti. Ispostavlja se da ima još jedan kasnovečernji sastanak. Na odlasku, govori mi da planira skori posjet Hrvatskoj. Alarmantnim glasom pitam je li u tijeku neka prijetnja ili operacija?! Ne, uvjerava me, nego svi govore da su Hrvatice prelijepe žene pa ide provjeriti. Rekla sam vam da sam pronašla Jamesa Bonda.