Iz intervjua s čelnikom Mosta Božom Petrovim proizlazi da unatoč približavanju roka u kojemu mandatarTihomir Orešković Saboru mora predstaviti novu Vladu i njen program, kadrovska križaljka još nije dovršena ni u grubom nacrtu, kao ni reforme koje bi se morale provesti. Imena s kojima će izaći pred Domoljubnu koaliciju i Oreškovića, Petrov skriva kao zmija noge, ali zato relativizira HDZ-ove planove za osnivanje Vladina Ureda za domovinsku sigurnost, pa čak i Ministarstva za demografsku obnovu i useljeništvo. Premda je platforma Mosta na izborima osvojila velik broj mandata, Petrov zastupnike izabrane pod imenom Mosta ne namjerava uključiti u stranku, niti je na bilo koji način širiti ili reorganizirati. Kaže da neće ostati u politici, nego će se vratiti psihijatriji, a prognozira si odlazak koji će biti munjevit jednako kao što je bio i politički uspon.

Kako idu pregovori s Domoljubnom koalicijom? Jeste li već došli do ključnih imena za Vladu?

– Pravimo bazen s dva-tri kanidata po resorima koje bi trebali voditi. Taj bazen ljudi ići će na usuglašavanje prema Domoljubnoj koaliciji i Tihomiru Oreškoviću. Imena i prezimena nismo fiksirali, ali moraju biti stručna. Oko koga će se suglasiti Domoljubna koalicija i g. Orešković manje nam je važno od toga da se provedu reforme.

Definirali ste za koje će resore Most biti odgovoran?

– Ne želim zaključivati pregovore preko medija. Oni će trajati barem još tjedan dana. Inzistirat ćemo na šest resora o kojima smo razgovarali i s koalicijom Hrvatska raste. To su ministarstva pravosuđa, unutarnjih poslova, uprave, gospodarstva, zaštite okoliša i poljoprivrede.

Bilo je govora da će svi zastupnici Mosta, osim vas kao potpredsjednika Vlade, biti u Saboru. Sada se barata informacijom da se Ivan Lovrinović i Juro Martinović tome protive jer žele biti ministri. Što se događa?

– Postoji mogućnost da naši zastupnici budu u Saboru. Definitivna odluka će se donijeti na zajedničkom tijelu idući tjedan.

Lomite li se oko toga?

– Ništa pretjerano. Riječ je o velikoj odluci i ljudima treba određeno vrijeme da dobro razmisle i odluče što će.

Što je, po vašem mišljenju, bolje za Most – da vaši zastupnici budu u Saboru ili da participiraju u izvršnoj vlasti?

– Postoje dobre i loše strane jednog i drugog. Ako svi saborski zastupnici budu u Saboru, šaljemo jasnu poruku da nismo, kako smo sve vrijeme i govorili, foteljaši i da nismo ušli u sve ovo da bi točno određene osobe postale ministri, potpredsjednici i raspredile se po drugim funkcijama. Nama su važne reforme. S druge strane, Most je okupio niz stručnjaka za koje sam uvjeren da mogu iznimno kvalitetno voditi ministarstva, provoditi reforme i, ono najbitnije, podignuti efikasnost javnog sektora i javne uprave.

Most, osim u manjem dijelu, nije stranka i nemate svoje kadrove. Kako nalazite ljude koje biste delegirali u tijela izvršne vlasti?

– Ono što se možda čini minusom, na drugoj je strani plus. U Hrvatskoj je nevjerojatno velik broj stručnih ljudi koji se ne žele stranački opredijeliti. Zato do danas nisu ni ulazili u politiku. A mi smo platforma koja se ne želi opredijeliti ni za SDP, ni za HDZ, nego zastupa struku i promjene, što znači da se ljudi koji su sve ovo vrijeme ostajali sa strane imaju za koga opredijeliti. Počeli su nam se javljati prije godinu dana, a to se još više intenziviralo nakon izbora. Vidjeli su u zadnjih šest-sedam tjedana da nismo na prodaju i da nam je stalo do promjena.

Ne sumnjam da se ljudi javljaju, ali morate nekoga dobro poznavati da biste znali koliko je kvalificiran za to što radi, kakva je osoba, možete li se na nju osloniti… Nemate stranku ni stranačku bazu, a na nekoga se morate osloniti. Na koga?

– Uz to što se nama ljudi javljaju, mi smo kroz svoje profesije, a Most okuplja najrazličitije, došli do ljudi za koje mislimo da su vrlo kvalitetni. Mi im prilazimo, razgovaramo s njima i pitamo jesu li se, i na koji način, spremni uključiti u naš projekt, bilo to savjetima, prijedlozima ili na koji drugi način.

Otkud tako velik interes za Ministarstvo unutarnjih poslova i tajne službe?

– Imamo jednak interes za svih šest ministarstava. A priču oko MUP-a nismo potencirali mi, nego drugi. Razlog je vjerojatno opći stav da pripada HDZ-u ili da su za njega zainteresirani, a iz toga su slijedila brojna novinarska pitanja hoćemo li inzistirati na MUP-u, hoćemo li ga zadržati. Da su me pitali za bilo koje drugo ministarstvo, jednako bih odgovarao. Dojam o velikom intersu za MUP proizvod je medijskog interesa. Međutim, ne bježimo od toga da želimo hrabru i neovisnu osobu na čelu MUP-a jer smatramo da se borba protiv korupcije i kriminala mora nastaviti.

Kažete da biste u svim resorima koje preuzmete proveli reforme. Što biste reformirali u MUP-u?

– U odnosu na sve reforme, a ne samo MUP, napravit ćemo pet ključnih točaka koje će stajati u reformskom sporazumu. Tražit ćemo da to isto napravi i druga strana. Potpisnik reformskog sporazuma moraju biti Most, Domoljubna koalicija i g. Orešković. Očekujem da će se to dogoditi prije formiranja Vlade. U ovom času ne bih izlazio s tih pet točaka jer ćemo se, uz kadrove, morati usuglasiti i oko njih.

To ipak nije razlog da ne kažete što u MUP-u ne valja.

– Odgovorit ću vam što je ključno i na tome se zadržati. A radi se o depolitizaciji kadrova. Politika mora imati što manje utjecaja na MUP kako bi policija mogla kvalitetno i uspješno raditi svoj posao.

Možete li iznijeti nekoliko negativnih primjera utjecaja politike na rad policije?

– Nismo bez razloga tražili cijeli paket koji se bavi otkrivanjem i sankcioniranjem kriminala, dakle ministarstva unutarnjih poslova i pravosuđa. Smatramo da u tom procesu određene karike ne funkcioniraju. Ili nam je slabo zakonodavstvo ili se zakoni ne provode kako treba.

Želite li reći da policija ne radi na otkrivanju kriminala?

– Ne bih to tako rekao. Mogu govoriti samo o osobnom iskustvu. Na razini lokalne samouprave nisam imao prigovor na rad policije. Reagirali su na naše prijave i uzimali dokaze. Ali je negdje zapinjalo, a nije jasno gdje i u čijim ladicama. Prijavimo stvari koje su jasne čak i osnovnoškolcu, a prođe i po godinu dana da bi se povukao tek jedan potez. Ne znam zapnu li slučajevi u policiji nakon privih izvida ili u Državnom odvjetništvu… No, moram istaknuti da je na problem ‘zapinjanja’ kod policijskih izvida upozorio i državni odvjetnik g. Dinko Cvitan, za kojeg mi u Mostu smatramo da dobro radi svoj posao…

Govorite li o Stipi Gabriću Jambi?

– Kada govorim o lokalnoj samoupravi, ne mislim samo na Metković, nego i mjesta s kojima smo povezani preko platforme Mosta.

A što je s vašim slučajem? Sumnjate ili znate da vas je policija prisluškivala i uhodila?

– Izrazio sam svoje sumnje mnogo ranije. Jasno mi je da će se, u trenutku kada izgovorite, zloupotreba negirati, a kada uđete u sustav, u njemu neće biti dokaza. Na kraju ispadate smiješni uvjeravajući druge u ono za što ste uvjereni da je istina. Zato neću dalje raspravljati o svom slučaju. Smatram da MUP trebaju voditi čestite i odogovorne osobe. Oni su pozvani reći istinu o tome što se događa. Ako to nisu spremni, postoje druge institucije koje su iznad njih. Očekujem da se sve razriješi.

Zašto ste posumnjali da ste pod prismotrom?

– Iznijet ću samo činjenice. Prije petnaestak dana u medijima je objavljeno otvoreno pismo predsjednici o tome što se događalo u vojnom odsjeku i radnjama od prije četiri-pet mjeseci koje su tada došle do mene. Sada je to javni sadržaj otvorenog pisma. S druge strane, iz MUP-a je došla predstavka saborskom odboru. Sada će se morati istražiti što se događalo, a to je u redu, pa ako se i pokaže da se vojna služba i MUP nisu nigdje ogriješili. Nevjerojatno je, međutim, da me ministar unutarnjih poslova zove na sučeljavanje, pokazuje isprintane članke s portala koji je izašao s takvim bljuvotinama o meni i članovima Mosta da će zbog njih morati na sud. Angažirao sam odvjetnički ured koji priprema tužbu. Ostojićevo je ponašanje žalosno. Radi se o ministru unutarnjih poslova koji bi, da je imalo čestit, prvo provjerio o čemu govori, a ne bi se koristio napisima takvog portala.

Kako će Most spriječiti zloporabe represivnog aparata?

– Depolitizacijom kadra.

I sada je na snazi zakon prema kojemu se sav rukovodeći kadar bira na natječajima i mora ispunjavati propisane uvjete.

– Za provedbu zakona mora postojati politička volja. Sit sam javnih natječaja. Svi na koje sam nailazio u Gradu bili su navodno javni. Zapravo sve ovisi o osobi koja provodi natječaje, ona režira hoće li stvarno biti javni ili će se to samo fingirati. Potrebno je uvesti kontrolne mehanizme i, ako se otkrije da se manipuliralo natječajima, sankcionirati osobe koje su ih provodile.

Pristali ste u razgovorima s Domoljubnom koalicijom da se formira ured ili drugo tijelo pri Vladi koje bi bilo zaduženo za domovinsku sigurnost. Što bi trebalo raditi?

– U ovome trenutku nismo ni na što pristali. Od početka se zalažemo za racionalizaciju, a po potrebi ukidanje ne samo ministarstava nego i raznih agencija, organizacija i svega onoga za što se nakon iscrpne analize pokaže da nije racionalno ustrojeno. Ovo što su nam iz Domoljubne koalicije pokazali je intencija. Bili smo korektni i saslušali ih. Ali nije realno da se u roku od 15 dana radi preustroj ministarstava. To smatramo vrlo ozbiljnim potezom u koji neće biti uključena samo ministarstva, nego i druga tijela. Most će formirati stručni tim, a isto i Domoljubna koalicija, koji će sve proanalizirati i u roku od šest mjeseci reći što treba napraviti. Hoće li nakon te analize i u tom planu biti Ministarstvo demografske obnove i useljeništva, ne znam. Možda će za to biti potrebno ministarstvo, a možda će biti dovoljan samo ured.

Niste odgovorili što bi radio ured za domovinsku sigurnost?

– Ne znam. Mi to ne tražimo. To je stvar pregovora, ali do teme nismo došli. Nitko mi još nije objasnio da postoji intencija za osnivanje toga ureda. Sve što o tome znam je iz medija. S g. Karamarkom kao predstavnikom Domoljubne koalicije nisam nikada razgovarao o tome. Samo se u jednom razgovoru, u jednoj rečenici, to usput provuklo, a razgovor je bio o nečemu sasvim drugom..

Selite li se u Zagreb s obzirom na to da ćete uskoro biti potpredsjednik Vlade?

– Tijekom radnog tjedna da, ali obitelj se još ne seli.

Znači li to da i kod kuće još pregovarate?

– Ne, nego moja supruga u ovom času ne želi prekidati radni odnos. Tako će biti do ljeta, a onda ćemo odlučiti što ćemo.

A što je s psihijatrijom? Radite li išta u osnovnoj struci?

– Već dvije i pol godine ne radim u bolnici. Ako mi je ičega žao, to je struka i nadam se da ću joj se vratiti. Sada za nju nemam vremena. Ako želite pošteno raditi, morate se posvetiti samo jednom poslu. Kada sam preuzeo posao gradonačelnika Metkovića, više nisam mogao raditi u kliničkoj bolnici. Imao sam samo mali angažman, doslovce 45 minuta tjedno, na pregledima za vozačke i dozvole za nošenje oružja. To i ne mogu nazvati radom u struci jer je riječ o kratkim psihijatrijskim procjenama, a to nije onaj lijepi i zahtjevni posao u struci.

Radili ste u bolnici, dakle s težim slučajevima. Kao ste se uspijevali ‘očistiti’ od posla?

– Mislite od psihijatrije?

Da. Od politike se vjerojatno nikada nećete očistiti.

– Mislim sasvim suprotno. Nikada se neću očistiti od psihijatrije, a kad je o politici riječ, vjerujem da ću onako kako sam naglo u nju ušao jednako iz nje i izaći. Politika nije moja ljubav, a psihijatrija jeste. Kad je riječ o psihijatriji, nisam se morao čistiti od posla jer je to nešto najljepše čime sam se bavio. Uživao sam u radu s ljudima i nikada mi nisu bili teret. Naravno da dođe do zamora nakon osam do deset sati dnevno u razgovoru o problemima. Nakon toga se treba odmoriti, bilo da ćete odspavati, igrati nogomet, igrati se s djecom ili se nekako fizički angažirati.

Dakle, nije vam bio problem ostaviti tuđe traume po strani?

– Ako nemate empatiju prema ljudima s kojima razgovarate, ne možete kvalitetno rješavati njihove probleme. U psihijatriji nisu bitne samo tablete. Važan je razgovor i terapeutski odnos koji stvarate s ljudima. On je jednako važan kao i terapija lijekovima. Ponekad je dovoljan samo razgovor, ali nikada nisu dovoljni samo lijekovi. Životi i tragedije ljudi znaju biti bolni, ali si ne smijete dopustiti da vama to bude ograničavajući faktor u rješavanju problema. Morate osjetiti osobu koja vam je došla s problemom, ne možete i ne smijete biti hladni, ali morate naći mjeru.

Da niste prekinuli pregovore s koalicijom Hrvatska raste, Most bi, kako sada izgleda, imao daleko više utjecaja u novoj Vladi nego što će imati u koaliciji s HDZ-om. Vi biste bili premijer, a Most bi dobio sedam ministarstava. Jeste li se već vidjeli kao premijer?

– Od početka smo se zalagali za to da platforma Mosta iznjedri najbolje. Zato nikada nismo razmišljali o pozicijama. Sebe nikada nisam želio vidjeti ni na kojoj poziciji. Nisam se zamišljao ni kao premijera, ni kao potpredsjednika Vlade, ministra ili saborskog zastupnika. Takve su mi misli bile gubljenje vremena. Radio sam na tome da se sustav posloži i promijeni i na tome sam inzistirao. U trenutku kada su se okolnosti promijenile i kada se od mene tražilo da preuzmem dužnost premijera, to nije bila ugodna situacija. Neki ljudi bi možda jedva dočekali da budu kandidati za premijera smatrajući da je to čast i uživanje. Ja mislim da što je pozicija veća, veći su odgovornost i teret. Ako ste imalo odgovorni, to vas mora zabrinuti. Dobiva se moć, ali nije stvar samo u tome, nego što s njom možete učiniti. Odluka mi nije bila lagana, ali ako smo već krenuli u sve, prihvatio sam je. No, mnogo nam je važnije bilo s kim razgovaramo te je li druga strana iskrena, i to je, zadnjih 48 sati, bio problem.

Usudili biste se biti premijer? Pitam vas to s obzirom na to da ste mlada osoba, a političko iskustvo vam se iscrpljuje na vođenju Metkovića.

– To stoji, i zato sam, kada se pojavio g. Orešković, iznio stav da je on kvalitetniji kandidat za tu dužnost od mene. Nikada mi to nije bio problem priznati.

Ali da niste prekinuli pregovore s Milanovićevom koalicijom, bili biste premijer?

– Ako nema bolje opcije – da. Ali kada se slijedom okolnosti koje nisu bile lijepe pokazala bolja mogućnost, onda je korektno da se dužnost prepusti drugoj osobi.

Od koga ste i kada doznali da su neki članovi Mosta imali ponoćni sastanak sa Zoranom Milanovićem, i to u Vladi?

– Zar mislite da bi g. Milanović to meni rekao?

Rekao je javno. Doduše, članovima svog kluba zastupnika.

– Da, nakon 15 dana od prekida pregovora. A drugu priču je pričao u trenutku kada smo prekinuli pregovore. Naravno da mi to nikada ne bi ranije rekao jer bi to značilo prekid pregovora. Drago mi je da je ipak izašao s tom informacijom.

Jesu li vam vaši zastupnici objasnili zašto su išli u Vladu na sastanak s Milanovićem?

– Izjasnili su se pred zajedničkim tijelom Mosta. Presudili su telefonski kontakti.

Ljuti li vas to što vas se u medijima stalno povezuje s Crkvom?

– Ljuti me što stalno moram objašnjavati iste stvari. Rekao sam da na mene Crkva i pojedinci iz Crkve nemaju i neće imati utjecaja, i to je tako. Ali se to stalno otvara kao pitanje i stalno moram ponavljati jedno te isto.

Jedan od rijetkih trenutaka kada vas je TV kamera uhvatila s emotivnim izrazom lica bio je onaj kada ste doznali za objavu biskupa Košića na Facebooku u kojoj vas je izvrijeđao zbog formiranja vlasti s ‘komunistima’. Kako ste se osjećali taj čas?

– Ne znam kakav mi je bio izraz lica, ali znam što je bilo u meni pa mogu pretpostaviti. Ne slažem se s načinom na koji su se pojedinci iz Crkve oglašavali, to nije njihovo pravo. Crkva ima pravo ukazivati na anomalije u društvu, na promjene vrijednosti, ali pojedinci unutar nje nemaju pravo na takav način utjecati na političare i njihovo donošenje odluka. Tako mislim o Katoličkoj crkvi, ali i svakoj drugoj vjerskoj zajednici. Zato me objava biskupa Košića istovremeno razočarala i razljutila. Ne toliko što je bila uperena prema meni, nego zbog načina. Ponekad u meni zna proraditi inat i da je bila jednaka situacija između SDP-a i HDZ-a, pismo biskupa Košića moglo je samo proizvesti suprotan efekt.

Iz ovog što govorite lako bi se moglo zaključiti da ste skloniji papi Franji, nego našim biskupima.

– Nisam analizirao politiku pape Franje. Ali sigurno podržavam njegove poruke otvorenosti, razumijevanja i skromnosti.

Kakvi su vam planovi za Most? Hoćete li širiti stranku i zastupnicima koji su na vašoj platformi izabrani u Sabor ponuditi da se uključe?

– Nikada nismo bili klasična politička stranka sa svojom stranačkom infrastrukturom niti ćemo to postati. Razlog je što naš model eliminira mogućnost korupcije, podobnosti… Kada nemate stranačku infrastrukturu, nemate ni stepenice po kojima se netko može penjati. Jasno, kada nemate stranačku infrastrukturu, puno je teže provesti određene stvari i pokazati što radite. Nemate iza sebe vojsku koja će vam klicati neovisno o tome jeste li u pravu ili ne. Istodobno je teže i svima koji bi kroz Most možda vidjeli neku svoju priliku, ali je ne mogu dobiti jer mi ne tražimo da nam netko dođe zato što će uzeti člansku iskaznicu, nego zato što nešto vrijedi. I nama samima je ovakav ustroj osigurač da se ne uljuljkamo.