U Bosni i Hercegovini se, na žalost, ne radi na stvaranju povjerenja i strategije jednakopravnosti. Dokle god nismo svi pred zakonom jednaki teško je imati povjerenje u međunacionalnim odnosima – ocijenio je u intervjuu za Fenu nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, komentirajući aktuelne odnose među narodima u BiH.
Puljić smatra da je, u tom kontekstu, dovoljno pratiti medijske komentare te da je odmah jasno u čijim je rukama pojedini medij, naglašavajući da oni u zadnje vrijeme jako truju javno mnijenje.
Promišljajući aktualnu političku atmosferu u BiH, ističe da nije lako definirati društveno-političko stanje jer je ono jako složeno, ukrštaju se brojni interesi. Na žalost, naglašava kardinal, još se nismo naučili odgovornoj demokraciji gdje je opće dobro na prvom mjestu.
– Ujedno je ovaj sustav države neodrživ jer ne postoji vertikalna odgovornost i jednakopravnost. Medijski je u javnosti previše ispolitizirana situacija i samo se opterećava javnost kriminalom i korupcijom što u biti ne mijenja stvar, nego je postalo normalno da se tako radi. Najgore što se ne zna nadležnost za neka područja te cvjeta birokracija koja užasno zamara društvo. Još je gore kada se u administraciji zapošljavaju ljudi koji ili su neki nesposobni ili su dobili instrukcije kako će nekima zagorčavati život da odu – ustvrdio je nadbiskup vrhbosanski.
Govoreći o položaju Hrvata u BiH, Puljić smatra da nije u pitanju trenutni položaj, nego je to trajnije stanje nakon Daytonskog sporazuma i svih odluka koje su visoki predstavnici provodili na štetu hrvatskog naroda. Naglašava da je vrlo uočljiva nejednakopravnost na političkom planu, te gospodarskom kada je u pitanju zapošljavanje.
– Posebno je bilo nejednakopravnosti u potpori za povratak. Takva klima je mnoge obeshrabrila, te iako su za tu grudu ginuli sada je napuštaju – naglasio je.
U kontekstu povratka, kao bolne teme na koju je često u svojim istupima upozoravao, kardinal ocjenjuje da su na žalost na tom planu prekasno počeli neki mali pomaci. Naglašava da ljudi nemaju povjerenja jer su toliko puta aplicirali za sredstva i nisu ih dobili, te sada više ne vjeruju. Također navodi da su mnogi koji su dobili sredstva bili ucjenjivani da njihov dio moraju dati posrednicima.
– Kada je bio početak povratka svjesno su izostavili potporu Hrvatima za povratak, sada bi tobože davali, ali uz brojne uvjete, te naši ljudi koji su se snašli nisu spremni prihvatiti te uvjete i nemaju povjerenja u lokalnu vlast za sigurnost i održivost povratka – kazao je Puljić.
U tom pravcu kardinal je često upozoravao na veliki problem koji posljednjih godina “muči” bh. društvo – iseljavanje građana u druge zemlje. Pojednostavljeno iznoseći redoslijed problema koji čine to iseljavanje, kardinal ističe da su u prvom redu politička nesigurnost i zamarajuća klima. Smatra da je ljudima dosta rata, te bježe od klime u kojoj se stalno u zraku zatežu politike i ne daju građanima jednaka prava.
Kao drugi razlog navodi što se “premalo voli ova gruda” te mladi nisu odgajani da znaju vrednovati svoje korijenje i svoj zavičaj. Treći razlog je što mladi nisu odgajani za život nego za uživanje. Tu je, mišljenja je Puljić, obiteljska klima odgoja i javno mnijenje kreirano od medija.
– Živi se da se uživa i čim ne mogu uživati bježe. Treba znati da ono što se voli za to se i žrtvuje. Tek je na četvrtom mjestu pitanje zaposlenja – podvukao je.
Kada je riječ o vraćanju oduzete imovine Katoličkoj crkvi u BiH, kardinal Puljić smatra da na tom planu ne samo da nije došlo do promjena, nego se crkvena imovina otuđuje i uništava, a na njenim prostorima izgrađuju se objekti bez suglasnosti Crkve.
– Naša se imovina izdaje privatnicima, a mi na nju nemamo prava. Kada tražimo pojedinu lokaciju za izgradnju moramo platiti, iako je toliko naše imovine poklopilo društvo. Mnogo je na tom području nepravde. Stalno se brane kako nema zakona o denacionalizaciji, a ima zakon da se uništava i otuđuje naša imovina – kategoričan je nadbiskup vrhbosanski.
Ocjenjujući općenito koliko su ljudi danas okrenuti vjeri i Bogu, naglašava da se na to ne može zajedničkim nazivnikom odgovoriti. Podvlači da nije dosta deklarativno reći da je netko vjernik, a u praksi odudara život od vjere. Ima, kaže, onih koji upotrebljavaju vjeru a ne žive. Ima onih koji istinski traže Boga, jer su u životu izvarani i izigrani, pa traže životni smisao. Ima i onih koji su uvjereni i svoje uvjerenje žive prakticirajući vjeru.
– Kako je za vjeru važno slobodno opredjeljenje, moramo poštivati slobodu savjesti. Velika je stvar da ljudi mogu slobodno prakticirati vjeru i javno je svjedočiti – ustvrdio je Puljić.
U konačnici kardinal izdvaja da je mnogo toga obilježilo godinu na zalasku, a da bi se on osvrnuo samo na ona događanja koja se tiču Katoličke crkve jer je za to područje poslan naviještati. Stoga izdvaja da su u Vrhbosanskoj nadbiskupiji posebno obilježili 100. obljetnicu fatimskih ukazanja te su tim povodom Kip fatimske Gospe hodočastili kroz sve župe da bi završili na Kondžilu gdje su cijelu nadbiskupiju posvetili Prečistom Marijinom srcu.
– Nastavili smo naš rad na pripremi Vrhbosanske sinode, te smo ove godine posebno razmatrali naš katolički identitet u ovoj zemlji – zaključio je u intervjuu za Fenu nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić./HMS/
wpDiscuz