Odred “El Mudžahid” sustavski i planski je radio na radikalnoj i nasilnoj islamizaciji stanovništva u BiH, kao i na zastrašivanju Srba i Hrvata tijekom i neposredno nakon rata u BiH. Ovo se nedvosmisleno vidi iz dokumentacije koju je Mirsad Kebo, potpredsjednik FBiH, predao Tužiteljstvu BiH, a u kojoj se nalaze i strogo povjerljivi dopisi Službe državne sigurnosti u Zenici, pišu Nezavisne novine.
U jednom od dopisa iz operativne akcije “Vranduk” vidljivo je kako su službe sigurnosti BiH znale za sva zlodjela odreda “El mudžahid” kao što su ubojstvo i otmica britanskih državljana. Takođe, tadašnje vlasti BiH pratile su faks jedinice “El Mudžahid”, koji je uglavnom koristio Abu Meali, zamjenik komandanta, a iz kojeg je vidljivo da su u obavještajne poslove bili uključeni i neki svećenici, preko kojih je išla komunikacija mudžahedina i pripadnika HVO-a.
“Nepoznati uniformirani izvršitelji s bradom i tamnom puti pod prijetnjom oružja ušli su u vozilo zajedno s britanskim državljanima, prebacivši ih na zadnje sjedište, te su se uputili izvan grada u pravcu Kaknja. U naselju Perin Han zaustavili su vozilo, a uskoro se na tom mjestu pojavilo vozilo marke golf iz kojeg je izašla jedna osoba tamne puti i s bradom i naredila ubojstvo britanskih državljana. Tom prilikom je ubijen Paul Godal, a Simon King i David Kurt zadobili su teške tjelesne povrede, spasivši se na taj način što su preplivali rijeku Bosnu”, stoji u jednom od strogo povjerljivih dopisa, u kojem se dodaje i to kako je nakon opširne istrage utvrđeno da su djela počinili Abdulhadi Algahtani iz Saudijske Arabije, Abu Anas Abdullah iz Palestine i Adil Saleh.
Nakon ovoga protiv njih je podignuta optužnica, ali samo pedesetak dana nakon ubojstva pripadnici odreda “El Mudžahid” od policije su oteli Algahtania.
Iz dopisa se, takođe, vidi kako su pripadnici ovog odreda otimali ljude, novac i vozila od pripadnika UN-a, a zanimljivo je da su policija i ogranak Državne sigurnosti u Zenici znali za sva ova zlodjela. Povjerljivi dokumenti koji su proslijeđeni Tužiteljstvu BiH, a koja su u posjedu Nezavisnih novna, nastala su u vrijeme dok je Šefik Džaferović, predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta BiH, bio načelnik Službe sigurnosti Zenice.
S pripadnicima odreda “El Mudžahid” problema je imala i civilna policija, a iz dopisa je vidljivo kako nisu poštovali nikoga jer su naoružani napadali prometne policajce koji bi ih zaustavljali u prometu zbog prekršaja, vožnje po trotoaru ili bez registarskih tablica. Iz dokumentacije se dalje vidi i kako su pripadnici odreda planski radili na, primjerice rušenju spomenika i križeva sa srpskih i katoličkih grobalja i zastrašivanju nemuslimanskog stanovništva koje su tjerali iz njihovih kuća, dolazili im na vrata, prijetili ubojstvima…
Također, vidljivo je i to da su “humanitarne” organizacije bile umiješane u prebacivanje mudžahedina u BiH iz Italije, Hrvatske, Njemačke i Velike Britanije. Jedna od tih organizacija “Preporod islamske misli – Kuvajt” agresivno je radila na radikalnoj islamizaciji tiskajući knjige i gradeći vjerske objekte u kojima se molilo po njihovim pravilima.
“Spomenuta organizacija je u razdoblju veljača – ožujak 1995. godine bez znanja organa bh. vlasti pokrenula akciju skupljanja djece srednjoškolskog uzrasta za školovanje u Kuvajtu, a radi se o 50 do 55 djece koja su dobila putne isprave u SJB Zenica”, navodi se u dopisu iz 1995. godine, u kojem se dodaje i to kako su nerijetki slučajevi da su se kroz podjelu humanitarne pomoći koristili ucjenom da se isti oblače i ponašaju u skladu s običajima zemalja iz kojih potječu.
Također, borili su se protiv svega “modernog”. Mladićima i djevojkama nisu dozvoljavali da slušaju glazbu, da se druže i okupljaju, posebno ženama, a bilo je, čak, slučajeva maltretiranja ukoliko bi žensku osobu vidjeli u zagrljaju nekog muškarca. Suprotstavljajući se tome, sabotirali su svaki pokušaj druženja pa su tako namjerno rušili bandere, a čak su eksplozijama tjerali masu, kao što je to bio slučaj u selu Starina u Zenici, gdje su u svibnju 1995. godine na Omladinski dom bacili eksploziv kada je pet osoba povrijeđeno.
Godinu ranije u zrak su digli tri ugostiteljska objekta u Žepču.
Što se tiče kupovine oružja, ogroman novac se vrtio po BiH, a iz dopisa je vidljivo kako su u ponudi bili čak i helikopteri koji su preko veza u Hrvatskoj i Sloveniji nuđeni za 250.000 DEM. Protutenkovske granate kupovane su za 10, a prodavane za 20 DEM, a cvjetala je i trgovina nitroglicerinskih start kapisli, pušaka, snajpera… Najviše oružja kupovano je od HVO-a, ili osobno od ljudi koji su ih nabavljali kao ratni plijen.
Iz službene zabilješke iz polovice 1994. godine vidljivo je kako su pojedini Egipćani plaćali po 10.000 dolara pripadnicima HVO-a da propuste neki humanitarni konvoj za jedinicu “El Mudžahid”.