97 posto oboljelih od karcionima prošlo je prije ovaj stomatološki postupak – jeste li među njima?

Malo tko voli ići zubaru ali nekad je to nužno. Ono što je posebno neugodno procedura je koju samo u Sjedinjenim Američkim Državama prođe čak 41 tisuća osoba dnevno te 25 milijuna osoba godišnje, a to je liječenje zubnog kanala. Zubi na kojima je proveden taj postupak mrtvi su zubi koji postaju tihim inkubatorima visokotoksičnim anaerobnim bakterijama koje, pod određeni uvjetima, mogu ući u vaš krvotok te vam uzrokovati čitav niz medicinskih problema, od kojih se mnogi mogu pojaviti nakon što prođe više desetljeća. Zvuči li već sad dovoljno zastrašujuće? Ako ne, čitajte dalje.
Liječenje zubnog kanala je opasno?
Većina stomatologa tvrdi da je tretman zubnog kanala potpuno bezopasan no da možda nije tako ukazuje nam doktor Weston Price, čovjek kojeg mnogi smatraju možda i najvećim stomatologom svih vremena. Doktor Price putovao je svijetom u svrhu proučavanja zuba, kosti i prehrambenih navika domorodaca. Oko 1900. godine počeo se baviti tretmanima infekcija zubnih kanala i tada je opazio da ti zubi uvijek ostaju inficirani, bez obzira na kvalitetu tretmana. Jednog dana odlučio je pacijentici, koja je već šest godina bila prikovana za invalidska kolica zbog snažnog artritisa, preporučiti vađenje zuba na kojem je izveden tretman liječenja kanala. Žena ga je poslušala i zub je izvađen te je usađen ispod kože jednog kunića. Siroti kunić krepao je od infekcije nakon deset dana, a žena se oporavila od artritisa i sada je čak mogla hodati bez štapa.
Price je ubrzo potom otkrio zastrašujuću istinu – takav zub je nemoguće u potpunosti sterilizirati. O svojim otkrićima napisao je, 1922. godine, dvije knjige koje su dugo stajale u zapećku da bi ih tek 1990. godine otkrio stomatolog George Meinig, inače specijalist upravo za tretmane zubnih kanala te jedan od osnivača Američke udruge specijalista za tretmane zubnih kanala, te odlučio sa svijetom podijeliti Priceova otkrića. O čemu se zapravo radi?
Naši zubi sastoje se od najtvrđe supstance u našem tijelu. U sredini svakog zuba nalazi se zubna pulpa. Nju okružuje dentin koji se sastoji od živih stanica koje izlučuju tvrde mineralne supstance. Vanjski, a ujedno i najtvrđi sloj zuba je bijela caklina koja obavija dentin. Svaki zub ima korijene koji ulaze u viličnu kost, a na mjestu ih drži paradontni ligament. Na stomatološkim fakultetima uglavnom se uči kako svaki zub ima četiri glavna zubna kanala. Međutim, ono što se ne spominje jest to da postoje i drugi, pristupni kanali. Baš kao što se u našem tijelu nalaze velike krvne žile koje se razgranavaju u vrlo malene kapilare tako i svaki naš zub ima čitav labirint kanalića koji bi, kada bi se spojili i rastegnuli, stvorili liniju dugačku oko 4,8 kilometara. Organizmi koje možemo vidjeti samo pod mikroskopom redovno se kreću tim kanalićima, a doktor Price pronašao ih je čak 75 samo u jednom sjekutiću.
Ako ste ikad prošli tretman liječenja zubnog kanala, sigurno znate da vam onda stomatolog prvo izbuši zub, a onda vam puni šupljinu određenom supstancom (inače poznatom kao gutta percha) koja sprječava daljnji dovod krvi i tekućine u zub. Međutim, ono što i dalje netaknuto su oni gore spomenuti kanalići. Bakterije koje se nalaze u njima sada su blokirane, što znači da do njih više ne može doći antibiotik, a bolje su zaštićene i od vašeg vlastitog tjelesnog imunološkog sustava. Kako do njih više ne dolazi ni hrana, a i pristup kisiku im je ograničen ovi organizmi pretvaraju se iz prijateljskih bakterija u neprijateljski nastrojene anaerobne bakterije koje proizvode čitav niz opasnih toksina. Drugim riječima, mutiraju u iznimno opasne patogene koji samo čekaju priliku kada će se proširiti vašim tijelom.
Snažna korelacija između liječenja zubnog kanala i karcinoma
Mislite da se problem da riješiti adekvatnom sterilizacijom? Na žalost, to nije točno. Više manje u svakom zubu na kojem je proveden tretman liječenja kanala nalaze se takve bakterije, posebno u području paradontnog ligamenta. U većini slučajeva sve ovo događa se bez ikakvih vidljivih simptoma zbog čega pacijent nije svjestan infekcije koja se stvara u njegovom tijelu. Imati bolestan zub kojeg zapravo nismo svjesni je samo po sebi loše no, da stvar bude gora, problem ne staje tu. Naime, dok god je naš imunološki sustav dovoljno snažan pobrinut će se da bakterije koje se nalaze u takvom zubu budu uništene. Međutim, jednom kada ga oslabi nešto poput bolesti ili vanjske traume postat će jako teško zadržati ‘zločeste’ bakterije na jednom mjestu. One tada mogu migrirati u okolno tkivo putem vašeg krvotoka te se dalje transferirati u bilo koji dio vašeg tijela.
Doktor Price usadio je fragmente takvih zuba osoba koje su kasnije preboljele srčani infarkt u kuniće. U doslovno 100 posto slučajeva kunići bi kasnije i sami dobili infarkt, i to u roku od svega nekoliko tjedana! Istu vrstu eksperimenta proveo je i kada su neke druge bolesti osoba kojima je prethodno liječen zubni kanal u pitanju i tu je postigao korelaciju od nešto više od 80 posto. Sve u svemu, otkrio je da su, između ostaloga, sljedeće kronične bolesti povezane s tretmanom zubnog kanala: bolesti srca i bubrega, artritis, reuma, neurološki poremećaji (na primjer ALS) i lupus. Također je moguće da postoji snažna veza između tretman zubnog kanala i karcionoma, što je teorija koju je naknadno izložio doktor Robert Jones. On je, naime, na temelju pedogodišnje studije provedena na 300 slučajeva karcionoma dojke, otkrio da je čak 93 posto tih pacijentica prethodno prošlo tretman liječenja zubnog kanala, a njih 7 posto je patilo od neke vrste oralne patologije. Također je otkrio da je u većini slučajeva tumor nastao na istoj strani tijela na kojoj se nalazio i bolestan zub. Njegov kolega, dr. Josef Issels, otkrio je, pak, da je u dobrih 40 godina njegove karijere tijekom koje je liječio smrtno bolesne pacijente koji su imali karcinom čak njih 97 posto prije toga prošlo tretman liječenja zubnog kanala!
 
No kako potvrditi da je gore navedeno doista točno, da stvarno postoji veza između spomenutih bolesti i tretman zubnog kanala? Nastavno na rad doktora Pricea, Zaklada za istraživanje toksičnih supstanci u Sjedinjenim Američkim Državama provela je istraživanje u kojem je dokazano da je čak 100 posto tretiranih uzoraka bilo identificirano. Tijekom tog istraživanja pronašli su, između ostalog, 42 različite vrste anaerobnih bakterija u 43 uzorka. Među njima su bile sljedeće vrste bakterija: capnocytophagaochracea, fusobacteriumnucleatum, gemellamorbillorum, leptotrichiabuccalis i porphyromonasgingivalis. Ta imena vam vjerojatno ne znače ništa ali dovoljno je da znate da čak četiri od njih mogu imati štetne posljedice po vaše srce, tri po vaše živce, dvije po vaše bubrege, također dvije po vaš mozak, a jedna može naštetiti vašim sinusnim šupljinama. Dakle, teško da možemo govoriti o ‘dobrim’ bakterijama.
Otprilike četiri puta više bakterija pronađeno je u krvi koja se nalazi u neposrednoj blizini tretiranog zuba nego u samom zubu, a u kosti koja ga okružuje pronađeno ih je još i više, što jasno ukazuje na to da su se bakterije ne samo proširile već i dalje razmnožile. Takvo što nije iznenađujuće ako još uzmemo u obzir i to upravo kosti imaju izvrsnu nutritivnu vrijednost baš za bakterije.
Stoji li iza svega želja za profitom?
I dalje ste skeptični? Uzmite onda u obzir ovo. Osim tretman zubnog kanala ne postoji niti jedna druga procedura kojom bi se neki mrtav dio našeg tijela u njemu zadržavao. Na primjer, ako nam odumre slijepo crijevo, odmah ga vadimo. Ako dobijemo gangrenu na nekom dijelu tijela, taj dio tijela se reže. U slučaju da dođe do smrti embrija u majci, tijelo će u pravilo samo izazvati spontani pobačaj, a ako do toga ne dođe u istu svrhu provodi se medicinski postupak uklanjanja ploda. Stvar je jednostavna. Naše tijelo mrtvu supstancu u sebi smatra suvišnom i štetnom te je napada. Jedini izuzetak, gdje svjesno ostavljamo mrtvi organizam u vlastitom tijelu, i to prvenstveno iz estetskih razloga, jest onaj kada u ustima ostavljamo mrtvi zub na kojem se provodi tretman liječenja kanala.
Američka stomatološka udruga odbacuje istraživanja doktora Pricea i tvrdi da je tretman zubnog kanala u potpunosti sigurna procedura međutim Američka udruga za srčane bolesti preporuča da se prije tretmana zubnog kanala piju antibiotici kako bi se priječio infektivni endokarditis, u slučaju da imate bilo kakvu vrstu problema sa srcem koji bi mogao dovesti do ove vrste infekcije. Dakle, ovime izravno priznaju da postoji mogućnost prelaska oralnih bakterija iz usta do srca. No zanimljivo, istovremeno Američka stomatološka udruga, mada izravno ne poriče preporuke svojih kolega, ne želi priznati da te bakterije mogu biti štetne. Možda su i u pravu. No razmislite o ovome – upravo liječenje zubnog kanala spada u jedan od najskupljih postupaka kojima možete biti izloženi na stomatološkom stolcu. U svakom slučaju, daleko je skuplji od vađenja zuba i zapravo predstavlja najprofitabilniji postupak u dentalnoj industriji, profitabilniji čak i od inače vraški skupih zubnih krunica i implantata. Čovjeku dođe da se zamisli…
Što učiniti u slučaju da imamo bolestan zubni kanal?
U svakom slučaju, ako ćemo prihvatiti teoriju doktora Pricea, tada je jasno da liječenje zubnog kanala treba izbjeći pod svaku cijenu te da bolestan zub treba izvaditi. Isto tako, treba izvaditi zub na kojem je već provedeno liječenje zubnog kanala. Mnogi od toga zaziru, kako smo gore već napisali, iz estetskih razloga, naročito ako je zub na vidljivom mjestu, no rješenja ipak postoje. To su, na primjer, most ili implantat. Doduše, kada su implantati u pitanju, problem može nastati zbog potencijalno loše reakcije pacijenta na materijal od kojeg je sastavljen. U novije vrijeme u tu svrhu se uglavnom koristi cirkon kod kojeg je taj rizik sveden na minimum, za razliku od nekadašnjeg titana gdje rizik od komplikacija bio veći.
Međutim, treba imati na umu da sam čin vađenja zuba neće biti dovoljan. Kada vam stomatolog izvadi zub, on vam u pravilu izvadi samo zub ali ono što i dalje ostaje u vašem tijelu je vaš paradontni ligament. Što ako prihvatimo da je teorija doktora Pricea točna i da je taj ligament već kontaminiran štetnim bakterijama? Tada treba prihvatiti sugestiju stručnjaka koji su proučavali ovu problematiku te se pobrinuti da se i taj ligament ukloni, zajedno s jednim milimetrom koštanog džepa oko njega kako bi se spriječile daljnje infekcije. Jasno, tzv. običan stomatolog to ne može učiniti i zato je tu potrebna pomoć oralnog kirurga.
fizzit.net