Published On: Pon, ruj 4th, 2017

100 godina Fra Didaka Buntića: Sjećanje na veliku akciju spašavanja djece iz Hercegovine

Dani 4 i 5.rujna 2017. u znaku su obilježavanja 100.obljetnice spašavanja djece od gladi. U godinama gladi fra Didak Buntić je od smrti spasio više od 12 000 djece iz BiH odvodeći ih u plodnu Slavoniju.

U povodu i u znak obilježavanja stote obljetnice (1917-2017) otkad su Slavonija i Srijem u svoje krilo primile gladnu djecu iz Hercegovine, koju je uz pomoć brojnih suradnika doveo fra Didak Buntić, 4. i 5. rujna u Mostaru će biti organizirane dvije prigodne svečanosti. 4. rujna, s početkom u 20 sati, u Hrvatskom domu Herceg Stjepana Kosače bit će održan koncert “100 tamburaša u povodu 100 obljetnice spašavanja djece od gladi”, dok će dan kasnije biti svečano otvorenje Pučke kuhinje fra Didaka Buntića u Dompes-u, mimohod do Hrvatskog doma Herceg Stjepana Kosače i Svečana akademija u Hrvatskom domu Herceg Stjepana Kosače.

Prošlo je 100 godina od akcije spašavanja djece od gladi, a međugorski župnik fra Mariko Šakota o tome je zapisao: «Narod ove župe Drinovačke kao i cijele Bekije danas se nalazi u skrajnosti. Kao u jesen kad lišće s gore pada tako i ovaj narod umire od gladi. Vas je gotovo narod u rasulu. Grozne su to muke.» Tako fra Srećko Škorput piše biskupu fra Alojziju Mišiću i provincijalu fra Davidu Nevistiću.

Najviše smrtnih slučajeva uzrokovanih glađu bilo je u župama Drinovci (74), Vinica (43), Ružići (28), Humac (25), Tihaljina (22), Gradnići (22), Međugorje (19), Rasno (18), Grude (14), Široki Brijeg (11), Klobuk (10), Mostar (9), Ljuti Dolac (8), Vitina (7), Mostarski Gradac (5), Gorica (4), Blagaj (3), Konjic (2) i Posušje (1). U tim župama ukupan broj je 325 osoba umrlih od gladi.

Upravo kada je izgledalo da će smrt od gladi poharati Hercegovinu diže se Mojsije svoga puka, Spasitelj sirotinje (kako su ga zvali) fra Didak Buntić, tadašnji ravnatelj gimnazije na Širokom Brijegu, dolazi u Zagreb gdje traži i nalazi spas za svoj umirući narod. Tu pronalazi ljude široka srca, članove «Središnjeg zemaljskog odbora za zaštitu obitelji mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika» u Zagrebu, Josipa Šilovića, Đure Barasičeka, Velimira Deželića, Petra Rogulje, Ivana Vereša, Eugena Sladovića. Cijela Hrvatska, a posebno Slavonija i Srijem, otvaraju srca i vrata gladnoj bosansko-hercegovačkoj djeci.

Suprotstavljajući se svim svojim snagama toj surovoj sudbini jednog srca spomenuti velikani ali i državni činovnici, učitelji i učiteljice, župnici, građani i seljaci – svi oni započinju pisati jednu od najljepših epizoda u povijesti hrvatskog naroda, a možda i šire.

Akcija je trajala od ljeta 1917. do 1919. godine. U tim godinama smrti od gladi otrgnuto je prema procjenama preko 17.000 djece. Samo iz Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj je zbrinuto prema službenim podatcima 12.270 djece, od kojih se svojim kućama vratilo 9.451, a kod dobročinitelja ostalo 2.819 djece.

Iz Istre, Kvarnera i Hrvatskog primorja na prehrani u Sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji bilo je 2.202 djece, iz Dalmacije 3.050 djece, a iz Slovenskog primorja 401 dijete. S pravom se ovu akciju smatra jednim od najsvjetlijih događaja u ratovima i mržnjama protkanom dvadesetom stoljeću.

No, nakon akcije uslijedio je zaborav. «Ono što se dogodilo u akciji zbrinjavanja djece u najtežim ratnim uvjetima pustilo se zaboravu umjesto da se sjećanje njegovalo, obilježavalo, razvijalo.» (Mir Kolar) Zaborav na akciju bio je poguban ne samo zbog prošlosti i onoga što se dogodilo nego još više zbog budućnosti i onoga što će uslijediti. «

Nije se spominjalo ono što je bilo bitno za cijelu ovu akciju, a to je da su se spašavala djeca bez obzira na vjeroispovijest i nacionalnost. Hrvatski narod u Sjevernoj i Istočnoj Hrvatskoj otvorio je svoja srca i vrata svojih domova ne samo Hrvatima nego i djeci srpske nacionalnosti i muslimanske vjeroispovijesti.

Kakva je šteta što ta suradnja, pomirenje u nevolji, nije iskorištena u desetljeću pred Drugi svjetski rat za jačanje povjerenja i suradnje, nego je sve to zaboravljeno ili se nastojalo zaboraviti.» Zato smo mi ovdje, poštovane dame i gospodo, da otrgnemo zaboravu djelo vrhunske plemenitosti – akciju spašavanja gladne djece u kojoj je hrvatski narod pokazao – naravno, ne samo tada – da ima veliko srce, da je spreman nadići sve granice i u svoje domove u teškim uvjetima primiti gladnu djecu ne samo svoje nego i drugih nacionalnosti i vjeroispovijesti

Organizatori su za mjesto održavanja odabrali Mostar iz razloga što su iz ovog grada polazili svi vlakovi s gladnom djecom, a program obilježavanja u Mostaru je sljedeći:

Ponedjeljak,4.rujna2017.

20.00 – Koncert «100 tamburaša u povodu 100-te obljetnice spašavanja djece od gladi» – Mostar, Hrvatski dom Herceg Stjepana Kosače

Utorak,5.rujna2017.

17.45 – Okupljanje sudionika ispred Dompes-a, Franjevačka 1 Mostar

18.00 – Otvorenje Pučke kuhinje fra Didaka Buntića u Dompes-u

18.40 – mimohod do Hrvatskog doma Herceg Stjepana Kosače

19.00 – Svečana akademija u Hrvatskom domu Herceg Stjepana Kosače

Glavni organizator obilježavanja 100. obljetnice spašavanja djece od gladi je Provincijalat Hercegovačke franjevačke provincije, suorganizatori su: Manifestacija Didakovi dani; brojne ustanove i pojedinci, a pokrovitelj predsjedavajući Predsjedništva BiH dr. Dragan Čović.

Svečanoj akademiji trebala bi nazočiti predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović koja je i supokrovitelj ovoga događaja, a uz nju i drugi predstavnici izvršne vlasti i društva iz BiH i Hrvatske.

Uz program koji će se održati u Mostaru, kroz „Tamburašku rapsodiju u Hercegovini“ u obilježavanje obljetnice bit će uključena i župa Međugorje. Naime, „Tamburaška rapsodija u Hercegovini“ naziv je niz događaja koji će se održati u Hercegovini početkom rujna. Tamburaška rapsodija u Hercegovini je preslika događaja pod nazivom Baranjska rapsodija, koje se svake godine održava u Belom Manastiru u Baranji, u organizaciji HDTP, a radi se o tamburaškom kampu koji traje pet dana, u kojim se intenzivno radi s velikim orkestrom od oko 100 ponajboljih tamburaša i njihovih profesora iz cijele Hrvatske, zatim priređuju koncerti, a sve to pod dirigentskom palicom maestra Alana Bjelinskog. Jedini tamburaški orkestar iz BiH koji sudjeluje u cijelom ovom projektu je Tamburaški orkestar Misericordia iz Šurmanaca, župa Međugorje.Župa Međugorje i Tamburaški orkestar Misericordia bit će domaći, a vokalni solisti će biti također iz domaćih redova. Uz veliki orkestar Tamburaške rapsodije u Hercegovini nastupit će veliki župni zbor Kraljice Mira iz Međugorja, zatim mezzosopranistica Monija Jarak, bariton Karlo Milićević, Marija Čolak, Darija Ramljak i Dražen Šego.( večernji.ba )