Published On: Uto, tra. 17th, 2018

10 TRAVNJA: Dan kada Aleksandar ne bi smio u Mostar?

Ne znamo što su piniri sarajevske propagande radili 10. Travnja. Vjerojatno su ispijali kave kao i svaki normalan dan ne pridodajući tom datumu neku važnost.

Premda Sarajevo, s Koševom kao sjedištem Crne Legije , Busuladžićem i Handžar divizijom jeste bilo jedno od većih fašističkih uporišta, grad u kojem fašizam nije morao pokoravati domicilno stanovništvo budući da je velika većina oduševljeno priznala novi pravni poredak u zemlji. Osim nekih 10-ak tisuća Srba i Židova koji su ili pobijeni ili protjerani u logore.

U tom smislu predstavljati iz Sarajeva, Mostar, kao ustaško leglo , nije ništa nego bizarnost. Neka vrsta povijesnog rekonstrukta. Propaganda.

Dakle jedna od najgluplljih propagandi recentnog  sarajevskog novinarstva novijeg vremena kaže ovako: “Kako Aco može, od sramote, na 10. travnja biti u Mostaru?”.

Jesu li uopće svjesni što su napisali:

Kao prvo pridodali su HDZ-u i Čoviću Ustaštvo. Čović nikada nije koketirao s ustaštvom. Često ga prozivaju da je Jugosloven. Nikako da se odluče.

Kao drugo – prirodali su Mostaur epitet hrvatskog grada. Iako cijelo vrijeme tvrde da Mostar nikad neće biti samo hrvatski grad. Nikako da se odluče.

Kao treće – zaboravili su da je upravo sarajevska ljevica , od 2010 do 2015 kontrarno volji Ustava, u želji da zezne Hrvate, mimo njihove volje u vlast imenovala stranku koja je u svojim uredima držala Pavelićeve biste. Nisu zbog tog nikada poslali ispriku narodu. Štoviše autor rečenice, “četnici su poubijali previše Balija” i danas je na državnoj plaći ukazom Nermina Nikšića. Nit tko Nikšića za to proziva, nit je njega zbog tog stid.

Možda je Aco čitao Poskok. Pa u izboru, posjete gradu u kojem se podiže Busuladžić, i u kojem se ustaše nasilno pretvaraju u ministre, i gradu u kojem se ruše Budaci, odabrao ovo drugo.

Nisu Sarajlije glupi ljudi. No razina novinarstva u Sarajevu frapantno pada. Naročito otkad su im svi mediji postali neovisni i primili grantove od nezavisnog donatora. I prestali biti režimski.

Zamisli što bi tek napisali da je 10. travnja Aco bio na Koševu? U sjedištu Crne Legije. Kako bi ga tek tada napali?

 

Ono što sarajevski novinari nisu napisali jeste da je Bakir Izetbegović, na 10. travnja, na dan kad je Mustafi srce bilo ko kuća, upriličio veliki službeni posjet Islamskoj zajednici BIH.

Osim toga ,mnogi građani Sarajeva, 10 travnja su bili negdje, i radili su nešto, baš kao i Aleksandar u Mostaru. Ne pridodajući tom datumu ikakvu važnost. No napadnut je samo Aleksandar.

Zašto? Koja je to logika?

Nema tu logike. Piše se samo tako eto, sa se izrazi bijes. Pa se netko dosjetio, da bi na dan pobijeđene, fašističke tvorevine, trebala postojati mjesta, na koje Srbi ne bi smjeli. Recimo Mostar. Stolni grad Ustaša.

Nikako Sarajevo. Nikako Koševo. U koje su se hrvatske ustaše sklonile. No to nikako ne znači da je to ustaški grad.

I da je Mustafa bio Ustaša.

I da je u Sarajevu, gradu koji je 41-e imao dominantnu muslimansku većinu, ubijeno preko 10.000 Srba i Židova. Te 400 Bošnjaka antifašista. I nešto više Hrvata antifašista. Od Bošnjaka. Premda su bili desetorostruko malobrojniji od Bošnjaka.

 

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer