Kad kažemo da je neko veliki čovjek, ne mislimo na njegovu visinu. Isto tako i ako kažemo da je neko mali. A neki ljudi su zaista veliki! Divimo im se. A neki tako mali i jadni. Tu su oni… drugi.
I po visini se ljudi razlikuju. Većina je u granicama prosjeka (pa prosjek se i računa prema većini!), ali ima i onih koji znatno odstupaju od prosjeka, na jednu ili na drugu stranu. Ekstremno niski ljudi, kod kojih je došlo do zatajenja nekih funkcija u organizmu su patuljci, a ima i ekstremno visokih koji su također izrasli zbog određenih poremećaja u organizmu. E, sad, postoje i oni koji su između navedenih ekstremnih visina i prosjeka, ali se ipak uočavaju i izdvajaju zbog svoga rasta. Neki od njih svoju visinu relativno normalno prihvaćaju i s njom žive, dok neki zbog toga imaju manje ili veće komplekse, posebno u periodu djetinjstva i mladalaštva. Eto, upravo sam pogledao jednu emisiju u kojoj je gostovala legendarna košarkašica Razija Mujanović koja priča kako joj je u mladosti bilo neugodno ići kod majčine rodbine jer su tamo svi bili niski pa je ona svojim stasom stršala među njima.
Kada pogledate niske ljude, vidjet ćete da su oni uglavnom uspravni, jer se pokušavaju i tako izdužiti, dok su visoki češće pognuti jer se pokušavaju sniziti. Niske osobe često nose obuću s debljim đonovima, mislim i na muške, a žene uglavnom visinu nadoknađuju visokim štiklama i podignutim frizurama. Nekada je to zbog kompleksa visine koji osjećaju, a nekada samo osjećaj da će se bolje uklopiti u društvu uz takvu, umjetnu visinu.
A šta, doista, znači nekome biti nizak ili visok, je li to dobro ili loše? Prednost ili nedostatak? U većini slučajeva, ni jedno ni drugo. Bitno je je li čovjek pametan ili glup. Je li dobronamjeran ili zlonamjeran. Je li vrijedan ili lijen, govori li istinu ili laže, i tako dalje. Glavne ljudske osobine su karakterne, one se ne mjere metrom. Visina može biti važna nekome ko se bavi poslom vezanim za visinu. Recimo, košarkaš je u velikoj prednosti ako je visok jer je košarka takva igra. Jahač je će biti uspješniji ako je nizak i mršav, jer će njegov konj nositi manji teret i zato biti brži. Za boravak u podmornici je mnogo prirodnije imati posadu od niskih i mršavih ljudi i zbog skučenog prostora, ali i zbog manje potrošnje kisika i hrane, a za berbu voća u voćnjacima treba tražiti visoke, koji mogu bez ljestava dohvatiti svaku voćku, i tako dalje.
Kad se sve sagleda, visina izvan prosjeka ne bi trebala stvarati komplekse kod ljudi, jer je život uređen tako da svako ima svoje mjesto, samo ga treba pravilno izabrati. Problem je jedino ako baš mnogo volite nešto za što nemate predispozicije. Niski ste, a volite baš košarku. U takvim slučajevima se uglavnom ne mogu postići vrhunski rezultati, ali ponekad je i to moguće uz ogroman rad i upornost. Recimo, visokim odrazom se nadoknadi dio visine, većom brzinom se skoči prije nego što neki visajlija uspije blokirati, i tako dalje. Zabilježeni su i slučajevi u kojima su ljudi s izrazitim nedostatkom postigli uspjeh baš tamo gdje im je zbog tog nedostatka bio otežan pristup. Poznato je da je grčki govornik Demosten mucao, ali je upornom vježbom, stavljajući kamenje ispod jezika i nadvikujući se s morskim valovima, postao najbolji govornik svoga vremena. Poznato je i da je paraplegičar Džoni Vajsmiler, (glumio Tarzana u nekoliko filmova) koji je imao slomljenu kičmu, prvo prohodao, a onda uz vježbe plivanja kasnije 64 puta oborio svjetski rekord u plivanju.
Dakle, zaključak bi bio da visina ne određuje veličinu čovjeka. Čovjek može biti i veliki i mali, bez obzira je li visok ili nizak.
wpDiscuz