Marš na Drinu junačka je pjesma carske Srbije, one Srbije istočno od Drine, koja je nastala u prvom svjetskom ratu u borbi protiv Austrougara. Kada se ona intonira u Banja Luci zvuči onako malo “ustaški”. Jer šta ima Srbin zapadno od Drine marširati na Drinu? Kog uostalom oni tamo imaju više napadati budući da je Drina danas na teritoriju RS-a, barem pola nje a pola u Srbiji. Je li ovo Dodik simbolički najavio marš na Vučića? Inače Srbi se u trećem balkansko ratu, nisu na Drini proslavili, junački, onako kako su se proslavili u prvom svjetskom ratu, s puno ozbiljnijim suparnikom. To što je SDS-ova politika radila na Drini najbolje je opisao Emir Suljagić u svojim twitovima koje na sudu u Širokom negira. Inače Suljagić odnedavno zagovara političku suradnju s političkim sljedbenicima Mladića, Karadžića i Šešelja.
No za razliku od Bačanovića on nije protjeran u Sandžak. Zanimljivo je i ovo. Možda bi Marš na Drinu trebali pjevati najveći nacionalisti danas u Bošnjaka. Radi se redom o Sandžak diviziji. Seferu, Emiru. Senadu Hadžifejzoviću, Ejupu Ganiću, Reufu Bajroviću. Sve što jača nacionalizam danas u Bošnjaka dolazi iz Sandžaka. Možda bi Marš na Drinu mogao pjevati i šjor Izetbegović koj ije također istočno od Bosne porijeklom od beogradskih proplanaka, ili šef SBB-a Radončić koji je od Crne gore. No nikako prečanski Srbi, koji su tu odavno, a ovi naseljeni iz Hrvatske od još odavnije. Baš čudna povijesna inverzija.
Inače Drina je mitsko mjesto političkog i ljudskog otpada u Hrvata. Ustaša i ustašoidnih tapira koji u ustašluku i danas vide nekakav ideal. Srećom margina su i nevažni su, pa utoliko čudi ovo srpsko kidisanje na ionako srpsku Drinu. To bi bilo isto kao da Bošnjaci pjevaju Marš na Miljacku ili da Hrvati pjevaju Marš na Žumberak.
Ukratko jadna brate i ta Drina. Rijeka je to u koju su inače prije par godina po prvi put bačene ribe, poradi poribljavanja. Što je super vijest, jer konačno se u nju više ne bacaju ljudi. Ajde okanite se Drine…
WIKIPEDIA: Marš na Drinu (izvorno: Na drinu), je srbijanski domoljubni marš. Napisao ga je za vrijeme Prvoga svjetskog rata skladatelj i dirigent Stanislav Binički, u čast pobjedi srpske protiv austrougarske vojske u Cerskoj bitci, u Prvom svjetskom ratu, vođenoj od 16. do 19. kolovoza 1914. godine. Stanislav Binički bio je sudionikom te bitke kao vojni kapelnik.
Pjesma je 50 godina bila bez riječi a 1964. godine stihove je napisao srbijanski književnik Miloje Popović.[1][2]
Pjesma “Marš na Drinu” dobila je najviše glasova za srbijansku himnu na referendumu o državnim simbolima Republike Srbije 1992. godine, ali je referendum poništen zbog nedovoljnog odaziva glasača, tako da je pjesma ostala neslužbena himna Republike Srbije sve do 2004. godine i proglašenja pjesme “Bože pravde” himnom Repubilke Srbije.[3]
Unatoč činjenici da se radi o pjesmi koja veliča srbijansku vojničku hrabrost u Prvom svjetskom ratu, zbog korištenja u vrijeme ratova vođenih tijekom raspada Jugoslavije, prilikom sprovođenja velikosrpske agresije, ovaj je marš, u državama koje su bile žrtve te agresije, poprimio ultranacionalističke konotacije.
- U boj krenite junaci svi
- Kren’te i ne žal’te život svoj
- Cer da čuje tvoj, Cer da vidi boj
- A reka Drina, slavu, hrabrost
- I junačku ruku srpskog sina.
- Poj, poj, Drino vodo hladna ti
- Pamti, pričaj kad su padali
- Pamti hrabri stroj koji je
- Pun ognja, sile, snage, proterao
- Tuđina sa reke naše drage.
- Poj, poj, Drino, pričaj rodu mi
- Kako smo se hrabro borili
- Pevao je stroj, vojev’o se boj
- Kraj hladne vode
- Krv je tekla
- Krv se lila
- Drinom zbog slobode.[4]