SDP je po svemu posebna partija. Od poimanja građanske orijentacije do nagrađivanja poslušnog kadra. Tolika je njihova strast za građanskom kulturom da njihov kandidat za bošnjačkog člana predsjedništva već sebe vidi kao reformatora političke scene, ali ništa manje i reformatora mozgova biračkog tijela. Pa tako neki dan hrabro veli kako će uskoro zasigurno biti samo jedan predsjednik BiH i to možda baš on. Nesretni kandidat baš kao i njegov Šef stalno klikaju ignore na volju hrvatskog, ali ništa manje i srpskog naroda. Priča o jednom predsjedniku je ujedno i priča o unitarnoj BiH. A što i ne bi bila kada Lagumdžija i ne hajući nedavno izjavi kako nema šanse da će Hrvati ikada dobiti svoj treći entitet. On će se osobno pobrinuti za to. Glasačko tijelo jednog ili dva naroda potpuno je nebitno. I što bi i bilo kada SDP zna šta je i kako je najbolje za Čovjeka. Znajući to, počeše oni harati i NVO sektorom. Kažu sa ciljem otkrivanja svih anomalija u društvu. Specijalnost su im konkurenti u višim pozicijama u obrazovnom sektoru. Navalili su oni tako sa fantomkama na glavama preko svoje udruge URAS (Udruženje za razvoj akademskih sloboda) sjeći mačem svoje ljute konkurente.
Sanja Vlaisavljević l poskok.info
No zaboraviše u toj svojoj ofanzivi da akademske slobode nema u mafijaškim obračunima anonimusa. Akademske slobode se razvijaju akademskim jezikom, na uljudan način. Ne vrijeđajući ljude u njihovom dostojanstvu. Još manje zadirući u njihovu privatnost. Akademske slobode kako ih vide profesori Dubravko Lovrenović, Fahrudin Oručević i Samir Arnautović, sve poslušni esdepeovci, ne odnose se i na njih same. Ali se ipak odnose, htjeli to oni ili ne. Recimo kada pišu po svom esdepeovskom mediju, nekakvom ekranu.ba, o kolegama plagijatorima, zaborave se da je upravo Fahrudin Oručević proglašen plagijatorom na oficijelnoj i obavezujućoj internacionalnoj stranici koja obznanjuje intelektualne krađe:
Nije ovo jedini link na kojem uvaženi esdepeovac i predsjednik upravnog odbora URASA slovi kao plagijator. A nije on ni jedini. Samir Arnautović predsjednik udruge koja želi da zavede red kako u nevladinom sektoru tako i akademskoj zajednici u „svojim djelima“ ima brojne pasuse pokupljene od domaćih autora, ali i od svjetskih imena poput Heideggera i Rortyja. Ali, o tome neki drugi put. Možda o tome ne znaju članovi SDP-a. Možda o tome ne znaju ni u ministarstvu obrazovanja na čijem čelu je Oručević bio kao Lagumdžijin poslušnik, ali zna za to akademska javnost i izvan BiH.
A tek kada bismo samo počeli govoriti o bijelom hljebu čuvenih esdepeovaca koji su slasno grickali sa leđa građana kada su morali napustiti ministarske fotelje. Pa gdje bi tu bio kraj. URAS-ova omiljena tema je i nepotizam. Pa kako će nesretni svrgnuti ministar i neizabrani rektor Dubravko Lovrenović proklamirati borbu protiv nepotizma kada je upravo on kćerku zaposlio na svome fakultetu. Ili se u njihovom slučaju nikako ne radi o nepotizmu nego principijelnom izboru najboljih kandidata. I ne staje tu SDP mašinerija ukopana u bunkere ispod zemlje. Pišu oni o nekakvim pronevjerama novca na univerzitetu u Sarajevu, a šute o isplatama basnoslovnih honorara koje je nekadašnji prorektor Samir Arnautović sebi čak za dvije godine unaprijed isplatio. I on je nesretnik živio u iluziji da će ga SDP nametnuti kao rektora, ali kada nisu svog Lovrenovića, pa kako će tek njega. Jeste da oni nemaju problem sa obrazom i kriterijima, ali granica je ipak morala negdje biti povučena.
No zato je županijski odbor SDP-a odlučio jurišati na nevladin sektor i preko njega zavoditi politički red i rez. Tako političari/NVO aktivisti/ univerzitetski profesori i medijski anonimusi -sve u jednom – uzimajući donacije od vladinih institucija razvijaju slobodu govora na svom opskurnom portalu namijenjenom samo za tu svrhu. Tako je neki dan predsjednik udruge URAS, Samir Arnautović dobio novce od općine Centar za širenje mržnje, jezika i stila ulice na esdepeovom piratskom portalu. I to upravo iz općine na čijem čelu je esdepeov načelnik. I nije njemu dosta jedna predsjednička fotelja. Nego je ni manje ni više predsjednik dvije nevladine udruge. Kako dvije? Lijepo dvije. U registru NVO organizacija, fino piše da je čovjek predsjednik udruge„Theoria“ i „URAS“. Jedna smještena u SDP, druga na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Ni jedna nije vidno označena, pa samo dobro upućeni znaju gdje se kriju masonske lože. Znaju i šifru: „za čovjeka“.
Jedna je za čistu i netaknutu filozofiju (recimo kada treba podržati ministra Suljagića), a druga za društvena pitanja. A kako izgleda kada bivši prorektor za međunarodne odnose progovori neki svoj nematernji jezik? Evo ovako: http://videolectures.net/freedem08_arnautovic_ihpg/. Dakle, preznojavanje, maramica, sricanje, zamuckivanje i grčevito držanje papira u rukama. I nije ni tu kraj. Sada svoje dopisnike šalju i direktno u Akademiju znanosti BiH odakle ovi sijeku sve što im nije u skladu sa šifrom. Jeste da su sada oslabljeni jer im je konačno svrgnut predsjednik akademije Božidar Matić, ali pobrinuli su se oni da instaliraju dopisnog Dubravka Lovrenovića tamo kako bi počistio sve redove od nepodobnih spodoba. A o njegovim koracima uredno izvještava „oficir za bezbednost“ Samir Arnautović.
No esdepova organizacija ne zastaje samo na međama Sarajeva. Objaviše na svom mediju kako dobivaju novu podružnicu u Tuzli. A na fotografijama koje mediji šire u novoj podružnici opet ista bratija: Oručević, Lovrenović i Arnautović. Eto tako se to radi u SDP-u. Sami sebe imenuju podružnicom u nekom drugom mjestu. To su dometi nove demokracije sa novim pristupima plagijatorstvu, slobodi govora i svim oblicima akademskih sloboda. I nije ovdje kraj, ali o tome drugom prigodom.