Iako su sve komunisitčke zemlje Europe, iz svojih javnih prostora uklonili ulice i trgove diktatorima i vođama antihumanog totalitarnog režima, u Zagrebu su s tim krenuli tek ove godine.
S četiri glasa “za” i jednim glasom “protiv” Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine prihvatio je u petak na svojoj prvoj sjednici prijedlog o preimenovanju Trga maršala Tita u Trg Republike Hrvatske, te ga uputio na sjednicu Gradske skupštine na kojoj će gradski zastupnici o tome donijeti konačnu odluku.
Iako je navodno 90-ih pao komunizam, sve do sada glavni grad Hrvatske najljepši trg nosio je ime po Jozefu Broznom, čovjeku koji je ubijao čak i djecu. Cinizam je išao tako daleko da se trg koji je nosio ime po njemu križao s ulicom Andrije Hebranga. Njegove političke žrtve koju je također dao ubiti. Šteta je što ime trga nije ponijelo ime Kazališni trg, koje je puno ljepše.
Jožef Brozni uz Pavelića, predstavlja jednog od najvećih krvnika koje je dao hrvatski narod. Ironično je da se paradni “humanisti” i dalje pozivaju na njegov lik i djelo kao “neponovljiv”, dok se njegova ubojstva prikrivaju uspjehom u proizvodnji boroleta, neparnim danima vožnje vozila, i strašnom automobilskom industrijom Yugića, u koje je mogao stati pun kašun banana.Koje si prosječan građanin Jugoslavije nije mogao priuštiti.
Laž je i kako je Jugoslavija bila zemlja jednakih šansi, kako su svi živjeli ljepo, kako su svi imali stanove, svi putovali itd.
U eri interneta, još uvijek nije jasno kako takvav mit uopće i dalje opstaje.
Najveći branitelji titovštine, u doba Tita, nikada nisu podigli glas protiv tog režima. Danas tvrde da to nije bio režim.
Iako jest. Nekakva vrsta političkog i doslovnog fukodroma. U kojem je nahebao svatko tko se usudio drugačije misliti dok se povlaštena klasa prašila u hotelu Union.
Jedino vrijedno što je Jugoslavija iznjedrila bila je Mira Furlan. I za njom istinski žalimo.
Inače ovaj tekst nije podrška rušenju partizanskim spomenika. Smatramo da spomenici iz tog vremena trebaju ostati kao simbol u prvom redu antifašizma, ali i kao spomen tog vremena. Ljudi bi morali naučiti raditi emotivni otklon kad je spomenička baština u pitanju. No ulice, i trgovi nisu svjedok prošlosti neko znamen sadašnjosti. U 21. stoljeću davati imena prema diktatorima i ubojicama naprosto nema neke naročite veze s humanizmom. Još manje s logikom. A živimo navodno u eri u kojoj je humanizam dio temeljne logike.
Poskok.info