Published On: Mon, Sep 11th, 2017

PELJEŠKI MOST “Komšijski dogovor” ili most koji “ugrožava” državotvornost BiH?

Junaci domoljubne i građanske scene svako malo iskaču kao iz paštete sa novim pismima i jednakim stavovima, čas prema susjedima u Hrvatskoj, čas prema prvacima Europske unije, a sve kako bi pokazali kako Hrvatska koja, priznaju gradi most na svom teritoriju, ipak ugrožava pristup jedne pomorske velesile otvorenom moru i međunardonim plovnim putevima…

…kojima bi jednog sunčanog dana trebali manevrirati veliki brodovi i tankeri. Khm, khm, zaboravljaju pritom, a kako će i zaboraviti kad ne mogu znati, da jedan veliki brod koji uplovljava u luku, treba spustiti lanac sa sidrom četiri puta duži od dubine u koju uplovljava. Znači, ako uplovljava u neumskih dvadeset pet metara npr, treba spustiti lanac od 100 metara.

I sada, kapetani i mornari bosanske mornarice, što bi bilo, jeste li se zapitali kada bi se u Luku Neum istovremeno usidrila tri broda od 100 metara (fizički nemoguće, al ‘ajmo pretpostaviti) i kada bi se dogodilo kakvo nevrijeme, neka luda južina koja veću štetu radi kurlanjem mora po dnu nego li mahanjem krošnji borova, što bi se sa lancima dogodilo? Ovo je samo jedna od vrlo mogućih pretpostavki. Evo i dan koji rađa ovim tekstom jedan je od takvih južnih kada se zaljevom valjaju krda bijelih ovaca kako ljudi znaju nazivati zapjenjene valove.

Što osim Luke ugrožava Most?

Luka Neum je samo jedan od ugroženih potencijala BiH koje Hrvatska gazi izgradnjom Pelješkog mosta, ili kako nedavno na nekolika mjesta pročitah, „Peljaškog“ mosta.

Tako se osim vodne i zračne izolacije Neuma, spominje i izolacija grada Neuma te trasa Jadransko-jonske ceste koja bi u tom slučaju obilazila BiH.

Ipak, stav je Neumljana jasan. A Neumljane se rijetko pita, zahvaljujući vjerojatno i letargiji neumske političke oligarhije. Neumljankama i Neumljanima most Kopno-Pelješac ne smeta, može im jedino rasteretiti ulazak u grad i smanjiti kolone automobila, koje su čak i ovog rujanskog vikenda na jedno vrijeme blokirale magistralu turistima koji se vraćaju iz Dubrovnika zbog lošeg vremena.

Trasu Jadransko-jonske ceste ne treba ni spominjati. Jasno je kao dan da domaće političke „sile“ vlastitu nesposobnost da povežu dva dijela svoje države cestom od 50 kilometara prikrivaju prozirnim velom navodne upitnosti prolaska jednog većeg međudržavnog projekta kao što je Jadransko-jonska cesta.

I kao da sve to nije dovoljno jasno i jadno, a eto opet nekako prolazi i zabavlja javnost, Bosna i Hercegovina sada, kažu okuražena hrvatsko-slovenskim rezultatom arbitraže, prijeti međunardonom arbitražom Hrvatskoj.

Vidimo, neki se mediji u susjednoj državi zbog toga zabrinjavaju. Domaći politčari, da ih sada ne navodimo a pripadaju širokom spektru bošnjačkih stranaka, od reda spominju i poništavanje nikad ratificiranog Ugovora o granicama između BiH i Hrvatske iz 1999. te ponovno utvrđivanje granice.

Pritom se zaboravlja, a hrvatska strana to ne navodi, ili jer smatraju smiješnima bh prijetnje ili jer je opet njezinom intelektualnom javnošću zavladao muk, kako Ugovor iz ’99. nikada nije ratificiran ne zato što to BiH nije željela, nego zato što su Hrvati progledali nakon podastrtrih dokaza kako je spomenuti Ugovor rađen na temelju krivotvorenih i lažnih podataka iz 1974.

Malo krivotvorine, prstohvat neutemeljene hrabrosti i dec laži

Pokojni sarajevski geodet Radovan Vuletić, tada je, o čemu smo već pisali, a izgleda da je vrijedno ponavljati dok netko ovaj argument ne uvaži kao jedan od važnijih, samovoljom ili nečijom instrukcijom (vjerojatnije ovo drugo), Veliki i Mali školj jednostavno upisao kao bh.katastarske čestice iako se i jedan i drugi povijesno neosporno stoljećima vode u katastrima Dube stonske. Za sve koji sumnjaju, topla preporuka za izlet do ovog pitoresknog mjestašca u dubrovačkom primorju.

Kako je moguće da se nešto što je stoljećima neupitno bilo u sastavu današnje RH, odnosno njezinih povijesnih prethodnica, sve od 1333. pa sve do danas može istodobno od 1974. nalaziti i voditi i u katastru Općine susjedne države?

U katastarskom upisu iz 1878. u katastru Dube Stonske, kao posjednik Malog i Velog školja navodi se Marin Nikolin Gučić rođen 1830., umro 1911.u Stonu. Tek 1948.agrarnom reformom i kolonizacijom pravo vlasništva nad otočićima uknjiženo je na Narodnu Republiku Hrvatsku, da bi kasnije kao organ upravljanjima nad otočićima bio upisan Mjesni odbor Ston, a danas kao njegov sljednik Općina Ston.

Znači, postoji povijest i nešto što se zove povijesni kontinutitet. Kada naša, nažalost naša, bosankohercegovačka strana dokaže jednak kontinuitet nad vlasništvom ovih otočića Malostonskog arhipelaga, moglo bi se i razgovarati u duhu današnjih monologa bošnjačke megalomanije koja se upravo pozivajući na pripadnost „ostrva“ Veliki i Mali školj BiH, poziva i na pravo na suvereni koridor kroz hrvatske teritorijalne vode i BiH kao pomorsku zemlju.

Što se Ponte Kleka tiče, i to vrijedi ponoviti, pripadnost Ponte Kleka BiH povijesni je presedan svjetskih razmjera jer njezina katastarska pripadnost nije u nikakvoj korelaciji sa njezinom političko teritorijalnom pripadnošću. Njezina današnja pripadnost BiH rezultat je ničega drugoga nego kratkotrajne Osmanske uzurpacije koja ni u kakvom slučaju nije istovjetna zakonskoj pripadnosti, ali i austrijske lakomislenosti i ekonomičnosti. Austrijanci su, o čemu je već pisano, izrađujući svoje katastre, a vjerujući u svoje vječno postojanje, nakon sloma Osmanskog carstva, Pontu Kleka jednostavno uključili u katastarsku općinu Gradac -Neum umjesto u k.o. Slivno samo zato jer je slivnjanski katastar već bio gotov, a ovaj neumski tek u izradi.

Od 1399. do 1991. Ponta Kleka, što je lako dokazivo, državotvorno i katastarski pripada RH, da bi od tog vremena do ovog današnjeg, teritorijalno pripadala RH, a katastarski, BiH, odnosno k.o. Neum.

Hrvatska se nema razloga braniti, a pogotovo ne šutnjom

Hrvatska stoga nema razloga šutjeti, a kamoli se bojati arbitraže i novog utvrđivanja granica. Ako u njoj postoji dovoljno istinske volje da se ovaj čvor jednom zauvijek odriješi i napokon se stvari postave jasnima, onda je dovoljno prikupiti sve relevantne podatke. Dubrovački arhiv je jedan od najstarijih i najbolje očuvanih u Europi. Krije mnoge odgovore.

2012.godine skupina dubrovačkih znanstvenika objavila je knjižicu „Prijevara ili zabluda: Problem utvrđivanja granice na području poluotoka Kleka“. Ljudi su se zaista potrudili, osim teksta prilažu čak i  katastarske izvatke i fotografske zapise koji svjedoče argumentiranu istinu za razliku od „one“ koju ponavljaju bosanskohercegovački pseudo stručnjaci. Priča se da je upravo ovaj povijesno važan pisani zapis razlog zbog kojeg je Hrvatska odbila ratifikaciju Ugovora iz 1999.

Ukoliko Europska Komisija kojoj su barem dva domaća bh. političara pisala i jadala se zaista reagira na tugaljive retke, onda to Republici Hrvatskoj samo može ići u korist, Bosna i Hercegovina, ovakva kakva je, nažalost sa ovakvim svojim nastojanjima može ispasti samo smiješna, i još udaljenija od punopravnog članstva u EU.

Zemlja koja svoju državotvornu „istinu“, odnosno onaj njezin povijesni dio, temelji na laži i provaljenoj krivotvorini, mora biti svjesna, ako se već svjesno uvaljuje u ovakve poteze, drugog puta nema. Nažalost, jedinog na kojega smo navikli već više od dva desetljeća.

Nikolina Lovrić l dnevnik.ba

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer