Published On: Sat, Dec 22nd, 2012

Ne može na vrata, eto ga na prozor; ne može kroz prozor, eto ga kroz dimnjak

Čitam saopćenje Kantonalnog odbora SDP-a (od 20. 12. 2012.) i saznajem da sam kao prorektor Univerziteta u Sarajevu „na nezakonit način, bez konkursne procedure“, imenovan na ovu funkciju.  Donedavno je to vlada premijera Fikreta Musića stalno ponavljala u svojim saopćenjima za rektora, profesora Avdispahića, ali sada to čini Kantonalni odbor partije koja je sišla s vlasti u Kantonu. Dakako, Musić je i na ovom nižem nivou glavni akter: opet je on taj koji javnosti saopćava kakve su se sve strašne stvari desile na Univerzitetu. Kako su sišli s vrha vlasti, tako sada i njihova vatra kosi niže slojeve: opalili po prorektorima. Na konferenciji za štampu je valjda upravo zbog toga uz Musićev bok sjedio namršten i ozbiljan naš olimpijac u streljaštvu, Nedžad Fazlija.

________piše: Ugo Vlaisavljević l poskok.info

Pa ipak, nije li to sada od partijaca malo neoprezno: kako će jedan kantonalni odbor istu brigu brinuti i gotovo iste stvari javno saopćavati kao da su ministri? Doduše, ako je u ministarskim foteljama bila smještena partijska ćelija, onda doista jeste tuga, očito neprežaljena, što nije tako i u kancelariji Rektorata.

Ali im je sada i drugi rječnik: korupcija je postala ime mašine za odstrel. U toku je važan projekt borbe protiv korupcije, pa ga valja iskoristiti za legitimiranje vlastitih pothvata: ono što je jučer bilo „nelegalno“ (a to znači neovjereno Musićevim pečatom) sada je i „korumpirano“. Nova čarobna riječ „korupcija“ biti će još ubojitija i plijenit će pažnju javnosti. Evo kako sada u očima partijaca izgleda slika novog čelništva Univerziteta: sami su sebe postavili, što je korupcija, a onda ne rade ništa protiv korupcije, što je opet korupcija. Zaključak je: da se uistinu hoće boriti protiv korupcije otjerali bi sami sebe. Kako to ne čine, eto dokaza korupcije! Ovako to izgleda u Musićevom saopćenju: „Na taj je način samopostavljeni Rektorat Univerziteta dao nove indicije za osnovanost sumnji u korumpiranost nelegalno uspostavljenog menadžmenta Univerziteta.“

Nevjerojatan kalambur: samopostavljeni Rektorat je nelegalno uspostavljeni menadžment koji daje nove indicije. Šta, dakle, rade Samopostavljeni? Ne rade ništa, ali nešto daju: indicije i to ne stare nego nove! Znači bilo je i starih indicija, a stigle su i nove. Čim stignu nove indicije Kantonalni odbor se sazove (samopostavi) i reagira na te indicije. Zašto su one toliko važne političarima koji brinu za visoko školstvo? Jer su to „indicije za osnovanost sumnji u korumpiranost…“ A da to možda ipak nisu „sumnje u osnovanost indicija u korumpiranost…“? Elem, sumnje u korumpiranost još nisu posve osnovane, pa im treba indicija. A kada ih se napokon nakupi dovoljan broj, onda to više neće biti sumnje. No, usprkos svemu tu je nešto važno rečeno: nelegalnost nas novoizabranih je nesumnjiva, a na korupiranost se još sumnja. E za ovo se vrijedi zahvaliti!

Ma pitam se ko im je ovo pisao? Sigurno ne neko iz akademske zajednice. No čitajući nove retke Saopćenja u meni se rodi duboka sumnja, pardon: nova indicija u osnovanost sumnji! Evo šta kaže: „Podsjećamo javnost na brojne afere koje su potresale ovu instituciju, počev od seksualnih skandala, do nelegalnih izbora profesora. Za jedan od takvih izbora vezuje se i ime novopostavljenog prorektora za međunarodnu saradnju, koji je na osnovu magistarske radnje izabran u zvanje redovnog profesora.“ Najprije nije jasno koje su se  institucije tresle: Rektorat, Univerzitet ili neki fakultet? Ali vidim odmah da sam to ja.  Funkcija mi je jasno opisana, a i moja stara prevara. Ali za nju odavno javnost zna zahvaljujući gorljivom angažmanu mog prethodnika u Rektoratu, prorektora Arnautovića (kojeg su mnogi jezici preporučili za ovu funkciju). Sve svoje uvažene kolege sam uspio prevariti samo ne njega. Najprije je list Walter, davne 2004. godine (sjećate li se tog glasila kojeg baš nije pokrenuo SDP?), u članku „Resavska škola“, objavio da sam od sebe samog prepisao knjigu, a onda je tekla duga i uporna kampanja usamljenog pravednika u osporavanju moje kvalificiranosti na vijećima Odsjeka, pa Filozofskog fakulteta, a onda i u samom Rektoratu, na sastancima Grupacije za humanističke nauke, kojima je upravljao neki profesor tjelesnog odgoja.  Pa nije valjda da je Arnautović  ostao privržen i partijskoj ćeliji u koju se smanjila jučerašnja Vlada? Nije valjda da je vršilac dužnosti fantomskog Upravnog odbora Univerziteta, koji se uporno, danima, na sve načine, htio vratiti u svoju uzorpiranu fotelju u Rektoratu, sada postao i pisac SDP-ovih saopćenja? Ili neko doista tako dobro prepisuje ovog učenjaka svjetskog glasa (sa 16 referenci u cobissu.ba) čija posvečenost korupciji odavno budi sumnje (daje „nove indicije“) u kverulanstvo: čovjek svojim mobitelom odavno snima sumnjive fakultetske sjednice „pune indicija“, neprestano poziva inspektore da provjere odluke nadležnih organa i izbore u zvanja svojih kolega, prijavljuje medijima sumnjive radnje i osobe, zahtijeva provjeru kompetentnosti svjetskih imena, postavlja samoga sebe i svog najodanijeg prijatelja u komisije i odbore za korupciju, vodi i nadgleda gotovo sve naučne projekte i centre Univerziteta…

Stane li ovaj pravednik napokon korupciji ukraj, eto ga natrag u svoju fotelju u Rektoratu (u kojoj je proveo pola svoje akademske karijere). U njoj ću mu ostaviti svoj maturski rad da vidi da sam iz njega prepisao svoj doktorat. A ako u njoj nađe koju posvetu ili zahvalu koju potpisuju Balibar ili Derrida, neka se ne iznenadi. Korupcija nije samo bosanska stvar.

 

Tags: , , ,

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer