Na zagrebačkom Mirogoju u utorak je održan posljednji ispraćaj hrvatskog političara Marka Veselice, doajena hrvatske političke scene i jednog od najpoznatijih sudionika Hrvatskog proljeća.
Na sprovodu su se pojavili brojni građani, među njima i premijer Andrej Plenković s nekoliko ministara, bivši predsjednik Sabora Vladimir Šeks, šef Atlantica Emil Tedeschi, novinarka Hloverka Novak Srzić i brojne druge osobe iz javnog života.
Oproštajni govor održao je Dražen Budiša.
Marko Veselica bio je istaknuti ekonomist i političar kojega su zbog angažmana i zatvaranja u vrijeme Hrvatskog proljeća proglasili ‘hrvatskim Mandelom’, a preminuo je u petak ujutro u bolnici Fran Mihaljević nakon duge i teške bolesti.
Kao istaknuti sudionik Hrvatskog proljeća pod optužbom za “hrvatski nacionalizam” uhitile su ga jugoslavenske komunističke vlasti i 1972. godine i osuđen je na višegodišnji zatvor. Za Amnesty International bio je “zatvorenik savjesti”.
U svojim se istupima prije zatvaranja zalagao za tržišnu ekonomiju te za veću samostalnost i državnost Hrvatske.
Po izlasku iz zatvora bilo mu je zabranjeno javno istupanje te je ponovno 1981. uhićen i osuđen na zatvor zbog potpisivanje peticije kojom se tražilo puštanje političkih zatvorenika te intervjua njemačkom “Der Spiegelu” pod naslovom “Hrvatsko pitanje – smrtna bolest Jugoslavije”.
Sveukupno je u jugoslavenskim zatvorima proveo više 12 godina, a nakon izlaska nije htio pobjeći iz SFRJ u emigraciju jer bi ga, kako je rekao prijateljima, ubili jugoslavenski agenti.
Krajem 1980-ih sudjelovao je u osnivanju HDZ-a, a kasnije je osnovao i Hrvatsku demokratsku stranku, zajedno s bratom Vladom i Ivanom Gabelicom, a potom osniva i Hrvatsku kršćansko-demokratsku uniju.
Bio je zastupnik u Hrvatskog saboru od 1995. do 2000. godine.
Marko Veselica rodio se 9. siječnja 1936. godine u Glavicama kod Sinja, a studirao i doktorirao ekonomiju u Zagrebu. U vrijeme Hrvatskog proljeća bio je zastupnik Grada Zagreba u Društveno-političkom vijeću Savezne skupštine.
Bio je u vrhu Matice hrvatske kad je 1972. godine protiv njega i još deset članova podnesena kaznena prijava “zbog osnovane sumnje da su učinili krivično djelo kontrarevolucionarnog napada na državno i društveno uređenje i kazneno djelo udruživanja protiv naroda i države”, a nakon toga uslijedilo je suđenje i zatvor.
