O krunidbi Tomislava za hrvatskoga kralja, Vjekoslav Klaić piše u »Povijesti Hrvata«, obilato se koristeći pričanjem «Ljetopisa popa Dukljanina» o Duvanjskom saboru, koji lako i ne mora biti vjerodostojnim povijesnim izvorom, ali svakako može biti zanimljivom pričom iz koje se mnogo toga dade razabrati iz onodobna života naših predaka.
Uostalom, njemačka, engleska i skandinavska povijest puna je sličnih priča, s daleko manje povijesnih činjenica i utemeljenosti, a koje su ne samo stotine puta već beletristički i filmski obrađene, već i ucijepljene u službenu nacionalnu povijest. Dok se oni s takvim pričama, legendama, ili povijesnim mitovima ponose, ističući ih kao bitnu vrijednost svoje baštine, mi smo slične priče kojima je obilovao baš ravnokotarski i južnohrvatski prostor, zaboravili, izbacili iz svakodnevnoga suvremenog života, tako da su mitologiju s ovog našeg prostora posvojili susjedi, često nam je servirajući kao svoje bogatstvo.
Dakle, evo Klaićeve priče o krunidbi kralja Tomislava na Duvanjskom polju:
»Na urečeni dan prekrio je Duvanjsko polje silan narod, s oružjem u ruci, a razdijeljen po plemenima i rodovima. Eto već i kralja gdje u svečanu provodu ide u crkvu. Najprije ide sjajna kraljeva tjelesna straža u oklopima sa srebrenim i pozlaćenim šljemovima na glavi, sa štitom u jednoj ruci, a kopljem u drugoj. Za njima dolazi svećenstvo slavenskog i latinskog obreda s užganim svijećama noseći također križeve, svete moći i različite crkvene posude. Zatim dolaze župani, načelnici gradova, upravitelji (kastelani) župnih i kraljevskih gadova, banovi i knezovi različitih banovina i oblasti. Na čelu im je dvorski župan, uz njega djed (maior domus), dvorski kancelar ili biskup hrvatski, dvorski rizničar ili blagajnik, župnik mačonoša s kraljevskim mačem krstašem, župan stjegonoša s kraljevskom zastavom, župan kopljonoša s kraljevskim kopljem, župan štitonoša s bogatim kraljevskim štitom, župan peharnik ili vinotoč sa zlatnim peharom, župnik konjušnik sa zlatnim štapom, župan ubrusar sa zlatnim vilicama, župan posteljnik s bogato izvezenim jastukom, župan ključar ili vratar sa zlatnim ključem, župan bravar ili župan volar, župan pisar, župan sokolar, župan tepčija; ovih pet posljednjih nose po svoj prilici darove kojima će kralj darivati svoj narod.
Napokon dolazi kralj. Odjeven je u grimizne haljine, a opasan dragocjenim pasom. Ne ima na njemu još ni plašta ni krune. U ruci nosi dragocjenu posudu za svećenika, koji će ga ovjenčati i pomazati; kako prolazi kraj naroda, pada taj ničice i veselim usklicima prekida dvorske časnike, koji pjevaju hvalospjev: «U zdravlje i slavu kraljevu» i «Na mnoga ljeta». Pred crkvom čeka kralja svećenstvo, papini poslanici s prvostolnikom splitskim i drugim biskupima, te vode kralja u crkvu. Usred crkve pita krunitelj narod, hoće li da bude novi kralj zakonito krunjen. Kad narod odgovori da hoće, odvede krunitelj-svećenik kralja na jedno uzvišeno mjesto kraj žrtvenika gdje je već namješteno kraljevo prijestolje. Nakon priziva Svetog Duha poziva krunitelj kralja da na sveto evanđelje narodu i crkvi položi svečanu prisegu, a poslije primi sv. pričest. Zatim opasa krunitelj kralja posvećenim kraljevskim mačem, pomaza klečećega svetim uljem radosti, postavi mu objema rukama krunu na glavu i dade mu u ruke kraljevsko žezlo kao znak pravde, kreposti i spasenja. Postavi ga napokon na prijestolje pravde u ime Oca i Sina i Svetoga Duha uz kratku molitvu: Da ga Bog ogradi i svojim i Duha Svetoga silom, da mu ukrijepi mišice, da usadi u njegovo srce strah Božji i milost prema grešnicima, da ga sačuva neporočna u vjeri, a učini jakim braniteljem crkvenih zakona, da sudi svima ljudima pravedno, da brani uboge od sile i progona i da bude dostojan carstva nebeskoga.«
Po predaji pjevalo se tada:
«…Slava i hvala svetom ocu papi rimskomu.
Slava i hvala svijetlom i dobromu kralju hrvatskomu…
Slava i hvala i zdravlje.
Blago narodu koji doživi taj veliki dan da vidi krunjena svoga kralja.
Blaženi dan novoga života naroda hrvatskoga…»