Kada je sredinom prosinca 2016. Trumpova administracija najavila da će po dolasku na vlast smijeniti sve Obamine političke diplomate/veleposlanike, Dnevni Avaz je odmah istražio tiče li se to Maureen Cormack. I već sutra dan se saznalo da je Cormackova „karijerni diplomat“. Službeno Sarajevo je moglo odahnuti – Cormackova ostaje.
Piše: mr.sc. Tvrtko Milović, Dnevnik.ba
S obzirom da pamćenje kratko traje, za mjesec dana ova je obavijest zaboravljena, a Trumpovo obećanje o sječi diplomata se obistinilo. Službeno Sarajevo, barem njegovi medijski izvršitelji, opet se diglo na noge; što će biti sa Cormackovom!? I onda ponovo ista vijest da je gospođa Cormack karijerni diplomat. I ponovo olakšanje.
A nakon olakšanja uslijedile su salve uvreda na račun svih onih koji su se potajno nadali da bi Cormack ipak mogla otići iz Sarajeva već 20. siječnja. Jer kao, ti su djelitelji Bosne, dok je Cormack na njihovom putu.
Nema više duha iz lampe
Neke stvari sa Donaldom Trumpom su sasvim izvjesne. U svojim predizbornim i postizbornim nastupima, kao i inauguralnom govoru, mogli smo primjetiti da se ne bavi posebno vanjskom politikom. Vjerojatno ne razumije do kraja kompleksne međunarodne odnose, odnosno na njih gleda kao na biznis – kroz sistem koristi i zarade.
Naravno, međunarodni diplomatski odnosi tako ne funkcioniraju (uvijek), i Trump će to saznati jako brzo. Ali neke će stvari saznati i bošnjački establišment – Maureen Cormack više neće biti nikakav duh iz lampe koji ispunjava želje. Sankcije Dodiku posljednja su inicijativa ove karijerne diplomatkinje.
Kao što ovaj termin sugerira, karijerni diplomat u diplomaciji – gradi karijeru. Karijerni diplomat, ako želi nastaviti karijeru, izvršava naredbe svog nadređenog, u ovom slučaju State Departmenta. Vrijeme samovolje zabačenih diplomata u Trumpovoj bi eri trebalo završiti, jer njegova agenda je prije svega izolacionistička.
Diplomati, a pogotovo karijerni, će samo slušati instrukcije iz „baze“. Dakle, ono što je Cormack mogla učiniti „na svoju ruku“, već je učinila. Period papagajskih ponavljanja fraza i patroniziranja bosanskohercegovačkih političara je najvjerojatnije iza nas. Ako Trump bude dosljedan svom inauguracijskom govoru, onda će američki veleposlanici, posebno oni karijerni, biti samo – veleposlanici.
Tu prestaje i važnost osobe samog veleposlanika, kao i važnost dobrih veza koje su u Sarajevu uspostavljaju sa američkim veleposlanicima.
Suglasje u frazama
Veze koje datiraju još iz perioda Patricka Moona, koji je djelovao upravo onako kako su mu sarajevski mediji i političari sugerirali, naslijedila je i Cormack. Vidimo to iz recikliranja fraza o „prestanku retrogradne retorike“, „okretanju socio-ekonomskim reformama“ i sličnih nebuloza koje ništa ne znače ali lijepo zvuče.
Ponavljale su se i neke druge, mnogo ozbiljnije fraze koji su se, eto, igrom slučaja, u potpunosti poklapale s težnjama „probosanskih“ stranaka. Pa je tako veleposlanstvo bilo „zabrinuto izborima u Srebrenici i Stocu“ do te mjere da su se SDA-ovi kandidati nalazili na eventima u američkom veleposlanstvu, ili ih je čak veleposlanica osobno posjećivala.
Na koncu, sinkroniziranost bošnjačke politike, umotane u „probosanski“ celofan, vidimo i iz sankcija Miloradu Dodiku. Sankcija za koje još nitko nije dao suvislo objašnjenje što im je očekivani učinak. Osim da su osvetničke.
Pasiviziranje američkog veleposlanstva u Sarajevu umnogome će promijeniti i ponašanje ostalih američkih vječnih dužnosnika u BiH, prije svega Jonathana Moora, čovjeka koji je promijenio niz funkcija u Sarajevu, ali sa svake funkcije dijeli iste lekcije.
Bez američkog veleposlanstva kao aktivnog i snažnog političkog subjekta, Moore, i ostali američki „igrači“ u Sarajevu gube na težini.
Novi zaštitnik ili „ono najgore“ – unutarnji konsenzus
No, i bez njih, izvjesno je da se mijenja geopolitičko okruženje u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi. Međunarodno priznati politolozi su se složili kako SAD ulaze u fazu izolacionizma. Trumpov inauguracijski govor nije ostavio nikakvu sumnju – Amerika više neće čuvati tuđe granice! Iako mu BiH nije ni na kraj pameti, ova se rečenica itekako tiče i Bosne i Hercegovine.
Ako sutra netko, recimo Dodik, dovede granice BiH u pitanje, možemo li očekivati da NATO i SAD kao glava tog saveza, učine nešto protiv raspada BiH? Bosna i Hercegovina će morati naći novog političkog zaštitnika, ili „ono najgore“ – doći do unutarnjeg konsenzusa oko karaktera države.
Trump jedva da je spomenuo dvije omiljene američke teme zadnjih 15 godina – terorizam i sigurnost. Stoga, ako netko očekuje da će ga time „navući“ da se bavi BiH jer je to kao pitanje koje ugrožava američku sigurnost i „izvorište je terorizma“, također će se prevariti.
Ovakav kakav jeste, bez ideologije, i bez ozbiljnog političkog diskursa, Trump ne djeluje kao imperijalist zbog čega je pobrao simpatije širom svijeta, i najvjerojatnije umanjio terorističku prijetnju za SAD prebacujući je u dvorište Europe.
Cormack „zaštitnica Bosne“
Naravno, postoje i oni u SAD koji i dalje demonstriraju protiv Trump-a očekujući valjda poništenje njegovog izbora. Američki demokrati često nedemokratskim metodama prosvjeduju protiv Trumpa. Bez jasne poruke što prosvjedima žele postići, čini se da su prosvjedi sami sebi svrha.
I takvi besmisleni, dobivaju ogromnu pažnju mainstream medija u SAD i svijetu (pa i u BiH) samo opravdavajući većinu kvalifikacija koje je protiv njih Trump već izrekao.
Nema sumnje da će politički dirigirani mediji i ovaj put izgubiti, jer Trump ih je već jednom pobijedio – onaj dan kad je pobijedio i Hillary Clinton. Trump je već najavio obračun prema, kako ih on naziva, „lažljivim“ medijima.
Isti takvi mediji djeluju i kod nas. Promoviraju Maureen Cormack u „zaštitinicu Bosne“, očekujući da će na lovorikama Sarajevskih komplimenata odraditi još kakvu sankciju, ili barem nahuškati Inzka da nekog smijeni.
Ali to nije izvjesno. Kao karijerni diplomat, Cormack će se prije svega pozabaviti svojom budućnošću. Sama činjenica da je diplomatsku karijeru počela u Bosni i Hercegovini govori nam da je ustvari počela s – dna. A ako se želi pomaknuti s dna, najgore što može učiniti jeste slušati „sarajevske šaptače“ i prkostiti novoj vlasti u Washingtonu.