Prema podacima koje je objavio talijanski časopis L’Espresso, Vatikan je u nekretnine, dionice, zlato i valute uložio ukupno više od deset milijardi eura. Talijanski časopis je ovu procjenu objavio u prvoj sveobuhvatnoj analizi investicija Svete Stolice u Europi, analizirajući povjerljive i interne proračunske dokumente. Procjena ne obuhvaća sve vrijednosti Vatikana, poput fizičkog zlata i druge vrijedne imovine, nego se bavi dijelom investicija Svete stolice.
Kao temelj za analizu je poslužilo tajno izvješće kasnije raspuštene organizacije papinske gospodarske strukture Cosea, prema kojem razne vatikanske institucije upravljaju svojim i sredstvima trećih strana deklarirane vrijednosti 9 do 10 milijardi eura, od čega milijarda otpada na nekretnine, srce ulaganja papinske agencije APSA.
Na primjer, APSA kontrolira Sopridex SA, vlasnika luksuznih nekretnina u središtu Pariza s poznatim stanarima kao što su François Mitterrand i ima evidentiranu imovinu u financijskim izvještajima koja vrijedi 46,8 milijuna eura. Ali APSA također drži deset švicarskih tvrtki, uključujući i tajanstvenu Diversa SA, Immobiliére Sur Collonge i Florimont Immobiliére, koji s agencijomProfima Sa. upravljaju imovinom i zemljištima u Švicarskoj i cijeloj Europi, a sve zajedno vrijedi 18 milijuna eura.
Osim toga, Vatikan ima i tvrtke za nekretnine u Engleskoj, na primjer, britanski Grolux Investments Ltd. osnovan 1933. godine, te upravlja londonskim ljepotama vrijednim 38,8 milijuna eura, uključujući luksuzne trgovine u New Bond Streetu. Naravno, u Italiji posjeduje Propagande Fide, preimenovana u Družbu za evangelizaciju naroda, koja ima nekretnine vrijedne oko 7 milijardi. Također kontrolira tvrtke Sirea i Leonina, koje imaju proračun vrijedan više od 16 milijuna eura.
Konačna imovina agencije APSA je impresivna. Kuće i stanovi širom Europe u 2013. godini su vrijedili 342 milijuna eura, no portfelj investicija u eurozoni je veći od 475 milijuna eura, čemu treba dodati 137 milijuna dolara, 33 milijuna funti i 17 milijuna švicarskih franaka.
I na kraju zlato. L’Espresso piše kako povjerljivi podaci iz 2013. otkrivaju da samo APSA ima plemenitih metala vrijednih 30,8 milijuna, odnosno 32 232 unci zlata u polugama i 3 122 unci zlatnog novca. Međutim, sumnja da su zlatne rezerve Vatikana, a neke unutarnje procjene državnog tajnika govore o iznosu od 140 milijardi eura, dvostruko više od Banke Italije, Švicarske i Engleske.
Pored imovine agencije APSA, Vatikan računa na imovinu koju posjeduje IOR, koja se procjenjuje oko 6 milijardi eura.
Ne čudi što je nakon dolaska novog pape započela nova bitka unutar Vatikana i kada je australskikardinal George Pell, nominiran od pape Bergoglia, novi čelnik Tajništva za ekonomiju.
No, istraživački novinar Claudio Rendina u svojoj knjizi ”Zlato Vatikana” iznosi više podataka od samih investicija i nepotvrđenih podataka, iako brojka od 140 milijardi eura u zlatu također nije mala.
Od neprocjenjivih blaga iz ranih stoljeća do osnivanja velikih bankarskih institucija, bogatstvo Svete Stolice se nagomilalo do te mjere da se može govoriti o pravom blagu.
Daleko od apostolskog i duha poniznosti i siromaštva koje preporučuje Krist, božji predstavnici na zemlji su izgradili složen sustav za čuvanje, stjecanje i kontrolu nekretnina, umjetničkih djela, spomenika, zlata i novca. To su faraonske grobnice od mramora i zlata kardinala i papa, neprocjenjivi ukrasi oltara, zbirke slika, kipovi i dragocjenosti izložene u muzejima Vatikana, Lateranskom muzeju i drugim zbirkama Svete Stolice, ali i zlato zadržano u tajnom arhivu i blago Vatikanske knjižnice. Tu je novac akumuliran od Papinske države od njezinih početaka do 1870. godina, vrijednosti ključnih bankarskih institucija IOR i APSA i sredstva koja se drže na Kajmanskim otocima, pravom Fort Knoxu izvan bilo kojeg zakona. Štoviše, prelati poput Opusa Dei, koji su samo teoretski autonomni od Svete Stolice, zapravo su izvor bogatstva. Skandali, otkrića i sumnje o ovoj golemoj baštini pred očima svih bude maštu i često su izvor raznih skandala. Možda je došlo vrijeme da se svedu računi s Vatikanom, iako to mnoge vlade ne žele učiniti, samo kako ne bi izgubile potporu klera na budućim izborima, a poznato je da u mnogim zemljama kardinali i biskupi svojim propovijedima znaju odrediti ishod izbora, puno više od toliko navikanih ”novih metoda” tajnih službi i ”vanjskog neprijatelja”.
Vatikan ima najveće zlatne rezervu na svijetu?
Prvih 20 država sa najvežim zlatnim rezervama
Prema istraživanjima talijanskog novinara, najveći pojedinačni vlasnik zlatnih poluga u proteklih 1000 godina je bio Vatikan.
Rimokatolička crkva kontrolira oko 60 350 tona zlata, dvostruko više od ukupnih službenih zlatnih rezervi u svijetu ili oko 30,2% sveg zlata ikada izvađenog i proizvedenog. Vrijednost ovog zlata, najvećeg blaga u ljudskoj povijesti, prema cijena zlata iz 2012. je bila veća od 1245 milijardi dolara, dakle puno više od 140 milijardi eura, koje je okvirno spomenuo vatikanski državni tajnik.
Danas Vatikan opet ima dominantne pozicije u industriji zlata, na razini koja nije zabilježena od pada Svetog Rimskog Carstva, negdje oko 1100. godine, kada je kontrolirao nešto manje od 30% ukupnog zlata u svijetu.
U posljednjih 1000 godina je Vatikan preuzimao dominantnu poziciju koja mu je omogućila da kontrolira tržište zlata u svijetu, što od četrnaestog stoljeća do sedamnaestog stoljeća dovelo do toga da nadzire više od 60% zlata ikada izvađenog i proizvedenog u svijetu. Kasnije je vlasništvo nad jednim dijelom izgubljeno, ali prema otkrićima Rendine Vatikan još uvijek raspolaže s nezamislivo velikim zlatnim rezervama koje ukupno iznose nevjerojatnih 60 350 tona.
Ovo blago je podijeljeno na brojne službene pričuve i one tajne, neslužbene i za koje zna samo nekoliko ljudi u vrhu institucija IOR i APSA.
Samo 20% ukupnih rezervi zlata je pohranjeno kod ”trećih strana” u službenim rezervama, a najviše drži američki FED, a potom rezerve u Italiji, Švicarskoj, Njemačkoj i Francuskoj.
Najvažnije privatne ”crne” rezerve nisu poznate, ali se čini da se nalazi u zemljama Zapada i naizgled su povezane s rezervama najstarijih privatnih banaka i financijskih tvrtki u Europi. Postoje i privatne rezerve kojima izravno upravlja Vatikan, iako je to malo vjerojatna hipoteza.
Teško je utvrditi točnost navoda i časopisa L’Espresso i Claudija Rendina, ali su obje brojke fascinirajuće.
Ako govorimo o gornjoj granici, čak i ona nije nemoguća. Poznato je da ne postoji točan odgovor koliko je zlata u svijetu ekstrahirano i proizvedeno, pa čak ni brojka koliko ga zapravo postoji na Zemlji.
Znamo da službene zlatne rezerve iznose 30 000 tona zlata, a najveći pojedinačni nositelj je američki FED, iako se postavljaju brojna pitanja postoji li to zlato ili je iznajmljeno, prodano, i postoji samo na papiru.
Zatim su tu privatne zlatne rezerve, neprijavljene i koje nisu uključene u ukupnu procjenu. Procjena od strane Banke Barclays je da postoji između 24 000 i 26 000 tona zlata koje je pohranjeno u privatnim skladišta i da oko 80% od zlata izvađenog postoji u obliku poluga. Zato oni procjenjuju da ukupna količina proizvedenog zlata u povijesti iznosi ”samo” 70 000 tona.
Međunarodno priznati US Geological Survey procjenjuje da je 2006. godine bilo 128 075 tona, pa je ta brojka uvećana za više od 58 000 tona. Nerazmjer ove dvije brojke govori da nitko sa sigurnošću ne može reći koliko je zlata proizvedeno.
Za razliku od bankarskog sektora koji teži nižim procjenama, rudarski sektor tvrdi da je ukupno proizvedeno između 140 000 i 150 000 tona zlata.
Međutim, oni govore o povijesnim podacima o proizvodnji od 1600. godine do danas. Ali uzmimo da su više od 3000 tona zlata američkim civilizacijama ukrali Španjolci između 1492. i 1600. godine, a procijenjene se da je to u tom razdoblju bilo više od 40% ukupne svjetske proizvodnje. Između 1600. i 1800. godine su vatikanski ”misionari” kontrolirali i upravljali ogromnim rudnicima u Kolumbiji i Brazilu, iz kojih je proizvedeno tri puta više zlata od onog ukradenog tijekom genocida štetu američke civilizacije.
Najpreciznija procjena, koja uzima u obzir sve dokumente, sve povijesne podatke i povijest rudarstva i različitih rudarskoj područja, je da brojka od oko 200 143 tona najbliža onoj o ikada proizvedenom i izvađenom zlatu.
Prosječna globalna proizvodnja zlata u proteklih 10 godina raste i iznosi nekoliko tisuća tona godišnje. Prije nekoliko godina su tri najveća proizvođača zlata na svijetu bili Južna Afrika (24%), Australija (16%) i Kanada (8%), a sada zlato u svojim rudnicima ubrzano proizvode Kina i Rusija.
Prosječna globalna proizvodnja se od 2005. do 2016. kretala od 2470 do 3100 tona.
Ako govorimo o globalnoj prosječnoj potražnji, ona iznosi oko 4 000 tona godišnje, od čega 81% se koristi u sektoru nakita, 10% od industrijskog sektora i 9% u obliku zlata za maloprodajna ulaganja.
Zbog veće potrošnje zlata od proizvedene količine neki analitičari vjeruju da će cijene zlata u nadolazećim godinama vjerojatno rasti.
Teško je rekonstruirati razloge zašto postoje toliko očite razlike u procjenama i kao da se namjerno ukupna količina zlata od 200 000 tona smanjuje na nešto više od 70 000 tona.
Razlog može biti i pokušaj zadržavanja visoke cijene zlata. Sve dok je proizvodnja manja od potražnje i dok tržišta daju predodžbu o ograničenom iznosu rezervi, tržišni špekulanti i vlasnici zlata lako mogu dizati cijenu zlata.
Drugi razlog je što je jako teško pronaći dokaze o količinama koje drže veliki vlasnici zlata. Na primjer, Kina je tek nedavno objavila prvo izvješće nakon 2009. u kojem stoji da Narodna banka Kina ima samo 1658 tona zlata.
Naravno, svatko tko može i tko ima takve velike zlatne rezerve koristit će svaku priliku da izbjegne izvještavanje da stekne strateške, političke i financijske koristi. Na primjer, Rusija smatra da ima tone zlate u privatnim rezervama, što je nemoguće provjeriti.
No, matematički nedostaje četvrtina svjetskog zlata, a niti jedan diktator nema takvu moć ili sustav da ga sakrije, a da nitko nema pravo pristupa i mogućnost provjere. Čak i u Sjedinjenim Državama postoje neki mehanizmi, iako ne baš učinkoviti, da se provjeri ima li FED ili nema svojih nešto više od 8000 tona i zlato drugih zemalja koje čuva u svojim trezorima.
Vatikan ima mehanizme za sigurnu pohranu, stvarane stoljećima, a posjeduje li zaista više od 60 000 tona, uključujući onaj ”povijesni manjak” o kojem piše Rendina, čak i nije važno. Bankari i njihovo zlato.
wpDiscuz