Šefik Džaferović, u vrijeme dok je obavljao dužnost načelnika Centra službi sigurnosti Zenica, znao je kako je jedan od vođa Al Kaide – Ajman Din boravio na području koje pokriva ovaj centar, što dokazuju transkripti telefonskih razgovora pripadnika odreda El mudžahid. Šefik Džaferović danas je Predsjedavajući Zastupničkog doma parlamenta BiH
Iz transkripta telefonskih razgovora iz 1994. i 1995. godine, koji su u posjedu Srne, a koji nose oznaku “Službena tajna – OI Vranduk”, 23. listopada 1995. godine, jasno je da su pripadnike odreda prisluškivali pripadnici CSS-a Zenica, čiji je načelnik u to vrijeme bio Džaferović, koji je bio upoznat i o zločinima nad Srbima na tom području.
U jednom od dokumenata je transkript telefonskog razgovora od 7. travnja 1994. godine Ajmana Dina sa izvjesnim Mensurom, koji ga obavještava da mu je poslao sporogoreći štapin, kapisle i nešto baruta, te nudi Ajmanu 1.400 komada start kapisli (nitroglicerinskih) za MB mine.
“Mensur zove sa telefonskog broja 37-425 i javlja da je stigao u Zenicu kod prijatelja, te da je po izvjesnog Fadila poslao vozilo marke ‘ford’, bijele boje, ispred korpusa”, navodi se u transkriptu.
Jedna od poruka u transkriptu je da Abu Ajman nazove NN lice na broj 415-174 u vezi s putovnicom. U transkriptu od 12. siječnja 1995. godine Ajman Din obavještava Abu Malija da je u Zagreb stigao Šajb Nasir i da priprema konvoj koji treba poslati, a sugerira mu i da se “za borca Bošnjaka nađe službeničko mjesto u organizaciji Jetimi”.
Ajman Din je u emisiji HardTalk emitiranoj na BBC-u govorio o svojim džihadističkim početcima, koji su bili upravo u BiH. Din je odrastao u Saudijskoj Arabiji, bio je još tinejdžer kada se Jugoslavija raspala. Zajedno sa prijeteljem Halidom al Hadžom, koji je kasnije postao lider Al Kaide u Saudijskoj Arabiji, krenuo je u BiH postati mudžahedin.
U transkiptu telefonskog razgovora od 8. lipnja 1995. godine navodi se da Ajman pita NN lice “da li tu ima Živka Totića”. Prvo je zvao broj 710-405, a onda 712-902 gdje mu se javilo NN lice i reklo: “Živko je na terenu”.
Živko Totić, nekadašnji zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane u Zenici, koji je bio otet 15. travnja 1993. godine, 2004. godine je bio svjedok tužiteljstva u Haagu na suđenju generalu Enveru Hadžihasanoviću i brigadiru Amiru Kuburi, bivšim zapovjednicima takozvane Armije BiH optuženim za zločine nad hrvatskim i srpskim civilima u središnjoj Bosni 1993. godine.
U svom svjedočenju, Totić je naveo kako su “maskirani napadači sa oznakama Armije BiH, koji su u predgrađu Zenice presreli njegov automobil, ubili vozača, dvojicu tjelohranitelja i zeta, koji je s njim bio u autu, kao i slučajnog prolaznika koji se tu zatekao”.
Nakon što su ubili njegovu pratnju, otmičari su vezali Totića, stavili mu na glavu providnu crnu vreću, ubacili ga u kombi i uz povike Alahu ekber odvezli ga u nepoznatom pravcu.
Tijekom jednomjesečnog zatočeništva, prebacivan je na više lokacija gdje je ispitivan, najviše o naoružanju kojim su raspolagale hrvatske snage u operativnoj zoni središnja Bosna.
Jednom prilikom mu je tijekom ispitivanja oko vrata vezan eksploziv. U nekim od objekata u kojima je bio zatvoren na straži su, tvrdi Totić, bili Arapi, odnosno mudžahedini.
Iz transkripta se vidi kako je Džaferović bio upoznat i sa ovom otmicom, kao i zarobljavanjem Srba, koji su skrivani i mučeni, a na kraju mučki ubijani, te ubijanjem srpskih zarobljenika nakon borbi na Vozući i potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, od 11. rujna do 14. prosinca 1995. godine.
U telefonskom razgovoru od 18. rujna 1995. izvjesni Ejub obavještava Abu Malija kako imaju tri zarobljena Srbina i kako će ih poslati da ih on zatvori, da im samo daju hranu i da nitko ne zna za njih.
U razgovoru od 14. lipnja 1995. godine izvjesni E. Muaz iz Saudijske Arabije pita Abu Malija “kakav je odjek imala akcija (na Vozući) kod vlasti i u narodu”, a Muaz mu kaže da su “reakcije odlične” i da se “u narodu zna da su to uradili Mudžahidi”.
Džaferović, koji danas predsjedava Zastupničkim dom parlamenta BiH, znao je i za ime mudžahedina Muhameda Zejtunija, čiju je sliku objavio list Shark Al Avsat. U transkriptu telefonskog razgovora od 8. rujna 1995. godine navodi se kako je ovaj list objavio sliku Zejtunija naoružanog i sa zarobljenim Srbima.
Masovni zločini odreda El mudžahedin počinjeni su na području djelovanja i odgovornosti CSS Zenica tijekom 1994. i 1995. godine, u vrijeme kada je tim centrom upravljao Šefik Džaferović.
Izvor Srne ističe kako je DŽaferović, kao načelnik CSS-a Zenica, u svakom trenutku znao šta se dešava u odredu El mudžahid.
Iako zločini i ritualna odsijecanja glava danas izazivaju zgražavanje i strah cijelog svijeta, jer predstavljaju jedinstveni način djelovanja ”Islamske države” i Al Kaide, Džaferović nikada nije pozvan na odgovornost.
U sintezi službenih dokumenata i operativnih mjera CSB-a Zenica od 21. travnja 1995. godine, koji pokriva cijelu 1994. godinu, odred El Mudžahid se dovodi u vezu sa uvozom velikih količina oružja, sa kontaktima prema stranim obavještajnim službama, kontraobavještajnom zaštitom koju za njih provodi Ajman Avad, sa vezama i kontaktima sa radikalnim islamističkim grupama u Pakistanu, Egiptu, Saudijskoj Arabiji, kao i sa štampanjem radikalne vjerske literature koja odstupa od shvaćanja i prakticiranja islama među muslimanima u BiH.
Prema službenim dokumentima, objekat u kome su se nalazili mudžahedini, Sektor državne sigurnosti CSS Zenica vodio je pod operativnim imenom “Kinšasa” još od početka 1993. godine.
Analizirajući do sada sačinjenu dokumentaciju sa objekta “Kinšasa” došlo se do određenih, sigurnosno vrlo zanimljivih saznanja koja ukazuju na veze jedinice “El mudžahid” sa počiniteljima nekih terorističkih akata.
“Terorističke aktivnosti odnose se uglavnom na otmice i ubojstava engleskih humanitaraca Paula Godala, ranjavanje Simona Kinga i Davida Kurta, zatim ubojstvo jednog egipatskog generala, otmicu časnika HVO-a Živka Totića, te otmice pripadnika jedinice El mudžahid iz zeničke bolnice, odnosno Kazneno-popravnog doma Zenica”, navodi se u sintezi službenih dokumenata Sektora državne sigurnosti CSS-a Zenica od 22. travnja 1995. godine u koji je Srna imala uvid.
“Pojam terorizam i teroristička aktivnost nitko nikada u BiH nije upotrijebio kao definiciju aktivnosti odreda do 11. rujna 2001. godine, a Šefik Džaferović je još 1994. godine imao sve informacije o djelima terorističke prirode. I dok Džaferović i njegova SDA i dalje štite teroriste, eksplicitno i prikriveno, oni su u suštini još 1994. godine znali da su ova lica izvor terorističke prijetnje i nositelji terorističkih aktivnosti”, naglasio je izvor Srne.
To potvrđuje, kaže, i dokument pod nazivom “Presjek obrađenih predmeta koji ukazuju na terorističku djelatnost”, koji je Džaferović, u ime CSS Zenica, potpisao 27. travnja 1995. godine.
Nadzor koji je CSS Zenica imao nad odredom El mudžahid u svibnju se proširio na zajedničku operativnu akciju Vojne sigurnosti i CSS-a Zenica – Sektor državne sigurnosti.
Ta operativna akcija, koja je pokrenuta 12. svibnja 1995. godine, nazvana je “Vranduk”, a značila je potpuni operativno-tehnički i svaki drugi nadzor vojno-sigurnosnih i policijskih organa – Uprave vojne sigurnosti Trećeg korpusa i Sektora državne sigurnosti CSS-a Zenica nad cijelim odredom, posebno nad (Operativna akcija “Vezir”), zapovjednikom odreda Abu Malijem (Operativna akcija “Vazal”), glavnim obavještajcem Ajman Avadom (Operativna akcija “Derviš”) i, na kraju, nad svim pripadnicima odreda, njihovim vezama i kontakatima.
Operativnu akciju “Vranduk” odobrili su zapovjednik Glavnog stožera takozvane Armije BiH general Rasim Delić i ministar unutrašnjih poslova takozvane Republike BiH Bakir Alispahić.
Plan i realizaciju akcije vodili su pomoćnik Šefika Džaferovića, načelnik Sektora državne sigurnosti u CSS-u Zenica Fevzija Babić i načelnik Vojne sigurnosti Trećeg korpusa pukovnik Ekrem Alihodžić.
U planu realizacije akcije “Vranduk” navodi se kako je njen cilj “poduzimanje mjera i radnji na dokumentiranju i presijecanju subverzivne i druge protuustavne i protuzakonske djelatnosti jednog broja pripadnika odreda El mudžahedin i njihovih veza”.
Operativna akcija “Vranduk” vođena je sve do kraja rata i osiguravala je punu informiranost CSS-a Zenica i zapovjedništva Trećeg korpusa o svakom trenutnom kretanju i aktivnosti bilo kog pripadnika odreda, a posebno zapovjedništva tog odreda.