Ubrzano ubijajući tiskano izdavaštvo, ‘vražji’ internet prema neviđenoj potrebi za preispitivanjem povlači i naslovnice koje već i kao koncept ubrzano postaju ‘retro’ fenomen. Napravili smo šetnju isključivo kroz naslovnice jugoslavenskih tjednika i mjesečnika, pitajući se što ih je obilježavalo, kako su se mijenjale i možemo li iz njih danas nešto naučiti ili bar inspirirati
Gledano doslovce, čitate svjedočenje o gomili požutjelog papira ispod mojih kreveta, u ormarima, tavanu (…) pokupljenog na ‘buvljacima’ od sirotinje koja nije znala što prodaje, online aukcijama od iskusnih trgovaca i tavanima nastanjenima škorpionima i golubovima. Na interpretativnoj razini to je pak skromna crtica budućih novih povijesti domaće estetike, dizajna, medijske kulture, javne komunikacije… Ljepši i inspirativniji izvor od naslovnica ne možemo zamisliti.
‘Celebrity’ ličnost prodaje!
Ideju atraktivne – fotografijom obilježene, a tekstom neopterećene naslovnice – među prvima je eksploatirao Globus. Urednik, legendarni Frane Barbieri, osjetio je puls društva koje je, iako socijalističko, primalo impuls zapadnjačkog načina života i kulture. Audrey Hepburn, Elizabeth Taylor, Sophia Loren (…) samo su neka od lica čiju je ljepotu Globus koristio kao mamac.Zanimljivo, koncept ‘celebrity’ ličnost doslovno se kopirao, pa su nastajale domaće inačice filmskih ‘diva’ poput Vesne Krajine (‘Medaljon sa tri srca’), Dušice Žegarac – Ruth (‘Deveti krug’) dok su ljeti posebno popularne bile fotografije anonimnih Jugoslavenki na plažama u minijaturnim kupaćim kostimima!
Širenjem televizije koja se ranih sedamdesetih nalazila već u više od polovice kućanstava, na naslovnicama je esplodiralo potenciranje isključivo domaćih zabavljača. Vrijedi istaknuti Studio s fokusom na portret fotografije TV lica poput Predraga Burića Srećka, Miše Martinovića, Ive Serdara, Zlatka Viteza (primijetiti značajno veći broj muškaraca za razliku od Globusovog koncepta!).
Priča o naslovnici Plavog vjesnika poseban je pak odjeljak domaće povijesti medija i dizajna. Naime, od 3. 11. 1966. godine s njegove naslovnice nestaju do tada jedinstveni stripovi, a mjesto se ustupa popularnim likovima pop glazbe, filma, javnog života (…) za koje se pretpostavljalo da ih vole mladi!
‘Od ovog broja Plavac izlazi za omladinu, za čitaoce između 13 i 19 godina, za tinejdžere, kako se to danas popularno kaže’, zapisao je u uvodniku urednik Nenad Brixy ostavivši jedno od rijetkih javnih objašnjenja u zaokretu poimanja koncepta naslovnice. Među prvima na nju je dospio Ivica Percl, pjevač ‘muzike protesta’, kako ga se etiketiralo.
‘Celebrity’ ličnost prodaje!
Ideju atraktivne – fotografijom obilježene, a tekstom neopterećene naslovnice – među prvima je eksploatirao Globus. Urednik, legendarni Frane Barbieri, osjetio je puls društva koje je, iako socijalističko, primalo impuls zapadnjačkog načina života i kulture. Audrey Hepburn, Elizabeth Taylor, Sophia Loren (…) samo su neka od lica čiju je ljepotu Globus koristio kao mamac.Zanimljivo, koncept ‘celebrity’ ličnost doslovno se kopirao, pa su nastajale domaće inačice filmskih ‘diva’ poput Vesne Krajine (‘Medaljon sa tri srca’), Dušice Žegarac – Ruth (‘Deveti krug’) dok su ljeti posebno popularne bile fotografije anonimnih Jugoslavenki na plažama u minijaturnim kupaćim kostimima!
Širenjem televizije koja se ranih sedamdesetih nalazila već u više od polovice kućanstava, na naslovnicama je esplodiralo potenciranje isključivo domaćih zabavljača. Vrijedi istaknuti Studio s fokusom na portret fotografije TV lica poput Predraga Burića Srećka, Miše Martinovića, Ive Serdara, Zlatka Viteza (primijetiti značajno veći broj muškaraca za razliku od Globusovog koncepta!).
Priča o naslovnici Plavog vjesnika poseban je pak odjeljak domaće povijesti medija i dizajna. Naime, od 3. 11. 1966. godine s njegove naslovnice nestaju do tada jedinstveni stripovi, a mjesto se ustupa popularnim likovima pop glazbe, filma, javnog života (…) za koje se pretpostavljalo da ih vole mladi!
‘Od ovog broja Plavac izlazi za omladinu, za čitaoce između 13 i 19 godina, za tinejdžere, kako se to danas popularno kaže’, zapisao je u uvodniku urednik Nenad Brixy ostavivši jedno od rijetkih javnih objašnjenja u zaokretu poimanja koncepta naslovnice. Među prvima na nju je dospio Ivica Percl, pjevač ‘muzike protesta’, kako ga se etiketiralo.
- Seks prodaje!
Primarna asocijacija većine muškaraca na spomen jugoslavenskih naslovnica zacijelo je Start koji je napravio pomak ne samo u tematici, već i u tretiranju značaja fotografije – ljepotice u toplesu nerijetko su prekrivale naziv same tiskovine (!) kao da se podrazumijevalo da se iza golih grudi krije Start. Njegove naslovnice prolazile su obično bez ikakve najave sadržaja, iako je on ustvari bio izrazito kvalitetan i uglavnom odmaknut od seksa koji je sugerirala naslovna strana. Tako se npr. godine 1977. iza provokativne djevojke s otkrivenim dijelom grudi, Coca-Colom i slamčicom u ustima nalazi reportaža o obrazovanju mladih ‘milicajaca’! Poremećaji u sadržaju Startovih naslovnica bili su rijetki, a uglavnom su vezani uz događanja oko Tita – broj u kojem je reportaža o životu Brozovih otvara potpuno obučena djevojka, a naravno i smrt Maršala u maju 1980. kratkotrajno istiskuje golotinju.
S diskretnijim osjećajem senzualnog koketirao je i tisak namijenjen ženama i obitelji – naslovnice Svijeta i Praktične žene još od šezdesetih obilježavaju mahom ljepotice, što je poprilično odmaknuto od svakodnevnog imidža radnice u tvornici ili domaćice, a ni Vikendu nije bilo strano koketiranje s ljepotama ženske tjelesnosti.
Ozbiljnost prodaje!
Iako je iza svake naslovnice zbog moguće cenzure, ali i autocenzure stajalo pomno promišljanje, najosjetljiviji problemi pogađali su magazine usmjerene prema društvenim i političkim fenomenima. Ipak, sa sigurnošću možemo reći da tjednici poput Vjesnika u srijedu nisu u svakom broju radili isključivo na formiranju lažne sretne svijesti kako ih se često optužuje – nerijetke su naslovnice koje upućuju na ozbiljne društveno-ekonomske probleme poput nedostatka energije, redukcije struje, nestašice pojedinih vrsta hrane, neradništva u radno vrijeme, tragičnosti čestog odlaska u kupovinu ili na rad izvan zemlje…
Novo osvježenje i drugačije poimanje naslovnice donio je ranih osamdesetih politički tjednik Danas s izrazito serioznim i dramatičnim sadržajima koji su se ticali same budućnosti zemlje – posebno je sugestivno uređenje teme iz 1984. ‘čega se boje Jugoslaveni?’ – crvena podloga natpisu tek iz naše perspektive odaje punu simboličnu snagu dramatike. Genijalnost naslovnica Danasa ne čudi s obzirom na to da je iza dobrog dijela njih autorstvom stajao danas u svjetskim razmjerima uspješan Mirko Ilić.
Geekovština prodaje!
Pod futurološkom ljepotom Savremene tehnike iz pedesetih već smo pokleknuli. Dostojan nasljednik pojavio se tek 1972. godine u vidu Galaksije, ‘časopisa za popularizaciju nauka’, s čijih naslovnica je slana poruka čistog znanja, optimizma, budućnosti… Ona iz svibnja 1981. godine pripada samim vrhovima – dok su ostali magazini obilježavali prvu obljetnicu Titove smrti, Galaksija je 1. maj čestitala šarenom zajedničkom slikom robota, znanstvenika, vanzemaljaca, astronauta, astronoma (…) pružajući osjećaj života u potpuno drugačijoj dimenziji od one jugoslavenske!
Prava eksplozija ‘geeky’ kreativnih naslovnica uslijedila je sredinom osamdesetih kada invazija nove potrošačke elektronike potiče i nastanak tematskih časopisa Yu Video, Moj Mikro, Računari u vašoj kući, Svijet kompjutera, Trend… Dvije vjerojatno najkvalitetnije sumiraju atmosferu – ona Yu Videa iz srpnja 1986. s gospodinom seljačkog imidža u voajerskom snimanju gole djevojke na plaži i genijalna Mog Mikra iz studenog 1987. s jedinstvenim uličnim isprobavanjem Cambridge Computer Z88 računala! Računari u vašoj kući njegovali su pak koncept kombiniran od zgodnih žena i računala što je krajem osamdesetih bilo pravo osvježenje s obzirom na to da su čak i naslovnice računalnih časopisa bivale sve manje šarene. Vremenu shodno.
Piše: Kristian Benić
wpDiscuz