Neće niti jedan stranački prvak pa niti strani vladar razriješiti kaotičnu ekonomsku situaciju u državi, ali se u dosadašnjim izbornim kampanjama itekako pokazalo profitabilnim pozvati u pomoć lidere i državnike iz susjednih zemalja ili Rusije i Turske prema kojim se u dijelu BiH gaje posebne empatije.
Nekoliko stranačkih lidera u BiH u izbornoj kampanji se odlučilo zatražiti pomoć državnika ili stranačkih prvaka iz zemalja susjedstva, ali i Rusije i Turske.
Usluga za uslugu
Šef HDZ-a BiH Dragan Čović već na prvome izbornome skupu, “klauzuri” na Kupresu, uspio je dovesti predsjednika HDZ-a BiH Tomislava Karamarka i on se praktično svrstao na Čovićevu stranu, protiv drugog HDZ-a 1990. i lidera Martina Raguža i svih drugih stranaka s hrvatskom inačicom i njihovih čelnika, ako izuzmemo one priljepke unutar krnjoga HNS-a. Prema nekim raščlambama, Karamarko podržava HDZ BiH iz dva razloga. Kao prvo, smatra se da je on procijenio da je Čovićev HDZ BiH puno jači od “devedesetke” pa će mu potpora članstva HDZ-a BiH koristiti na predstojećim predsjedničkim, a nešto kasnije i parlamentarnim izborima u Hrvatskoj. I drugo, Tomislav Karamarko je posve sigurno opredjeljivanjem za HDZ BiH i Dragana Čovića u neku ruku “kaznio” HDZ 1990 i Martina Raguža što, kako oni to tretiraju, nije pristao na zajedničke liste s HDZ-om BiH, na što je proljetos pritiskao Karamarko.
Dakle, iz susjedne Hrvatske se u opće izbore u BiH bez sakrivanja i konkretno umiješao šef najjače tamošnje oporbene stranke i ima nekih nagovještaja da bi se još na našem tlu i predizbornim skupovima trebali pojaviti i neki pravaški čelnici. Snažna potpora Tomislava Karamarka HDZ-u BiH i osobno Draganu Čoviću niti po čemu nije sporna. Naime, uobičajeno je u demokratskoj političkoj praksi da se srodne političke stranke i njihovi čelnici međusobno podupiru, a isto tako je i poželjno da takve potpore budu propraćene i korektnim i prihvatljivim porukama . Na Karamarka i njegovu pristranost eventualno može biti ljuta samo “devedesetka” i njezin lider Martin Raguž, jer i oni u venama imaju “hadezeovsku krv”.
Pomoć iz susjedstva
Upadljivo je da ovoga puta, po svemu sudeći, dio izbornoga agitiranja neće biti Zoran Milanović u ulozi vođe SDP-a Hrvatske. Podsjećamo, Milanović je pred zadnje opće izbore osobno došao u Sarajevo podržati SDP BiH i Željka Komšića, kandidata za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH. U međuvremenu su odnosi između dva SDP-a, ali i lidera Zlatka Lagumdžije i Zorana Milanovića zatrovani gotovo do gušenja svake vrste službenoga komuniciranja pa ispada da se šef hrvatskoga SDP-a opekao i ne pada mu napamet ponovno uzalud trošiti skupocjeno vrijeme kada ima prječih problema u svojoj zemlji, a više nema niti Komšića kao kandidata.
Također, političke stranke iz RS-a se žestoko bore za naklonost Aleksandra Vučića, predsjednika Vlade Srbije. Tako Milorad Dodik vješto koristi poziciju predsjednika RS-a i u nekoliko je navrata službeno razgovarao s te pozicije s Vučićem, navodno isključivo o visokoj politici i prekograničnim pitanjima. U dijelu javnosti to svakako ostavlja dojam kako Aleksandar Vučić ipak, ako ne podržava, uvažava Dodika, barem kao predsjednika entiteta.
S druge strane, i čelnici SDS-a su u nekoliko navrata uzvratili bili kod Vučića u Beogradu. U biti, Aleksandar Vučić je poručio kako se neće značajnije miješati u izbornu kampanju u RS-u što se ocijenilo dosta korektnim stavom, a koji dakako u biti ide na ruku Dodiku i SNSD-u jer se očekivalo da će Vučić, kao predsjednik Napredne stranke, ipak podržati oporbu u RS-u.
Čelnici SNSD-a Milorad Dodik i Željka Cvijanović, kao predsjednik RS-a i predsjednica Vlade toga entiteta, uspjeli su baš u izbornoj kampanji dogovoriti posjet Moskvi gdje će ih navodno primiti i predsjednik Rusije Vladimir Putin. I to bi trebalo u RS-u ostaviti dojam kako Rusija snažno podržava Milorada Dodika.
Videoveza s Turskom
Od bošnjačkih čelnika jedino će Bakir Izetbegović zatražiti i sigurno dobiti javnu potporu predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdogana za svoju kampanju, ali i za SDA. To nije upitno; Izetbegović je “zadužio” Erdogana euforičnim videolinkovima iz Visokoga i to će se zasigurno dogoditi negdje pred kraj izborne kampanje.
Takve poteze redovito kritizira i napada lider SBB-a – Fahrudin Radončić koji zamjera Izetbegoviću “podaništvo i sluganstvo prema Erdoganu i stavljanje BiH u podređeni položaj spram Turske”.
Dakle, Dragan Čović, Milorad Dodik, Mladen Bosić i Bakir Izetbegović su u izbornoj kampanji posegnuli za vezama i pomoći stranačkih prijatelja ili državnika iz susjedstva te Rusije i Turske. Naspram njih Fahrudin Radončić, Željko Komšić, Martin Raguž, Živko Budimir i ostali prvaci i kandidati se oslanjanju isključivo na svoje domaće snage. Upravo domaći glasači, a ne strani sponzori, odlučivat će pobjednike, pa ostaje za vidjeti hoće li strani pomagači donijeti prevagu ili će se takva vrsta pomaganja nekima obiti o glavu i vratiti kao bumerang u vidu izbornog debakla.
(Ne)sporne potpore
Potpora predsjednika HDZ-a Hrvatske Karamarka sestrinskom HDZ-u BiH i kandidatu Čoviću nije niti po čemu sporna, u svijetu je uobičajeno da se stranke iz različitih država međusobno podupiru i ona može biti samo nekorektna prema drugoj “stranačkoj sestri”, HDZ-u 1990. Ali, ako se državnici, poput Vladimira Putina ili Tayyipa Erdogana umiješaju u izbornu kampanju u BiH, onda je to odista makar za polemiku.
Piše: A. Mrkonjić l Dnevni list