Saddam Omar Hussein al-Jamal očito se nije dobro proveo u zarobljeništvu u Iraku otkako su ga prije mjesec dana snage vlade Iraka živoga uhvatile na svom teritoriju. Jako se nije dobro proveo, što je bilo jasno već time što je riječ o krajnje ozloglašenom ISIL-ovom izvršitelju nekih od najbrutalnijih pogubljenja ovog militantnog kulta smrti.
Na popis najgorih zločinaca 21. stoljeća ovaj ISIL-ovac došao je nakon snimke iz 2015. godine na kojoj se pohvalio time što je osobno živog spalio uhvaćenog jordanskog pilota, 26-godišnjeg Moaza Al-Kasasbeha, kojega je prethodno strpao u kavez odjevenog u narančasti kombinezon i polio desecima litara benzina. Al-Kasasbeh je 24. prosinca 2014. pilotirao jordanskim F-16 iznad sirijskog grada Raqqa, u to vrijeme pod vlašću ISIL-a, kada se u toj misiji srušio.
ISIL je tvrdio da ga je svojim oružjem srušio, Jordan je tvrdio da se avion srušio zbog kvara. U svakom slučaju, pilot se uspio na vrijeme katapultirati, uspio je i sigurno prizemljiti, ali su ga vrlo brzo uhvatili ISIL-ovi militanti. Niti dva tjedna poslije pogubili su ga na do tada čak i u Siriji nezabilježen način, upriličivši pritom u Raqqi na mjestu pogubljenja pravo slavlje. Na snimci su se na mladiću vidjeli tragovi mučenja u zatočeništvu, a Saddam Omar Hussein al-Jamal tada je osobno potpalio vatru u kojoj je ubijen 26-godišnji pilot.
Bilo je to vrijeme vrhunca ISIL-ovog divljanja po Iraku i Siriji, al-Jamal je već tada slovio kao jedan od ISIL-ovih najviših šefova i bio je na listi pet najtraženijih. No, tri i pol godine poslije ISIL je sasvim uništen u Iraku, u Siriji je sveden na samo još tri ili četiri mizerna džepa očajničkog otpora, a al-Jamal je uhvaćen živ.
Zaključak da mu zatočeništvo u Bagdadu nije nimalo ugodno potječe odatle što mjesec dana poslije zarobljavanja puno toga upućuje na to da je progovorio o mnogočemu iz svog života, posebno od 2011. naovamo. Tako se sada zna da je riječ o čovjeku koji danas ima 31 godinu i koji je rođen u pograničnom sirijskom gradiću Abu Kamal, na zapadnoj obali Eufrata. Imao je samo 11 godina kada je počeo zarađivati na krijumčarenju cigaretama, da bi do 2010. godine uspio razviti biznis do razmjera pravog bogatstva.
Posljednjih godina uoči izbijanja rata u Siriji 2011. biznis s krijumčarenjem cigareta proširio je i na drogu, a onda je došao i ožujak 2011. I dok su po gradovima u Siriji prosvjedi još imali u većini slučajeva građanski pečat, iako su islamisti već počeli preuzimati vodstvo, al-Jamal je u gradiću Qoriyah, nedaleko od svog rodnog mjesta, osnovao salafitsku, odnosno ekstremnu islamističku miliciju “Brigada Bog je velik“. Od samog početka imao je vlast nad nekoliko desetaka militanata.
U rekordnom roku okupio je više od 800 boraca koje je koristio, između ostalog, i za nastavak svog biznisa, samo sada u ratnim uvjetima. Vrlo brzo nakon osnivanja svoje frakcije ušao je u sastav Slobodne sirijske vojske, pobunjeničke platforme s nizom frakcija – od vjerskih ekstremista do sve malobrojnijih sekularista – koju je Zapad narednih nekoliko godina tretirao kao legitimne borce za demokratsku Siriju.
Al Jazeera je tada izvještavala o njemu da je on “ne samo vođa svoje organizacije, nego i glavni zapovjednik Sirijske sirijske vojske za cijelu istočnu Siriju”. Od rujna 2013. al-Jamal je postao zapovjednik Brigada Prorokovih unuka, salafističkih džihadista s nešto manje od 10.000 boraca, koje je Zapad lakomisleno smatrao “umjerenim islamistima” i zapadnim saveznicima.
Javna je tajna da je organiziranje ove skupine na sve načine pomogao Katar, kao što su neke druge organizacije u tom ratu pomagali osnivati Saudijska Arabija, al Kaida i razne druge vlade i terorističke odnosno ekstremističke organizacije. A onda, kratko nakon uspostave ISIL-a uslijed raskola s al Kaidinim frakcijama, 2014. al-Jamal prešao je sa svojim sljedbenicima ISIL-u. Bio je to trenutak u kojem je al-Jamal, koji niti prije toga nije prezao pred klanjem civila i zarobljenika po Siriji, potpuno podivljao.
Iz Iraka su se po bliskoistočnim medijima posljednjih dana proširili neki detalji o onome što je al-Jamal rekao svojim istražiteljima u Bagdadu otkako je uhvaćen. Ispalo je da je pozornost Abu Bakra al-Baghdadija, glavnog ISIL-ovog vođe, privukao žestinom i nemilosrdnošću napada na snage Sirijske vojske i samoorganizirane jedinice nazovimo to “narodne obrane” koje su bile lojalne vladi u Damasku.
Pisalo se tada i o tome da ga je Abu Bakr prvo išao prisiliti da se priključi ISIL-u, što ovaj isprva nije htio, da mu je u napadima ubio dva brata, ali je riječ o izrazito neprovjerenim informacijama, vrlo moguće netočnim kako bi ljudi iz frakcija koje se nisu pridružile ISIL-u prema vani opravdali postupak zapovjednika moćne skupine džihadista koje je Zapad do tada vodio kao saveznike. Sada se ispostavilo da ga je Abu Bakr pridobio – novcem, s jako puno novca što mu ga je osobno poslao.
“Al-Baghdadija sam susreo jednom prilikom dok se vozio po Siriji u sklopu velikog konvoja oklopnih vozila. Susret je bio kratak, jer su me ostali zapovjednici ISIL-a držali podalje od njega, strahujući da bi me on mogao postaviti drugog u zapovjedništvu”, pričao je al-Jamal. Abu Bakr ga nije postavio za svog zamjenika, ali ga je postavio za ISIL-ovog emira u Abu Kamalu, njegovom rodnom gradiću, a od rujna 2015. i za zamjenika ISIL-ovog upravitelja cijelog područja oko Eufrata.
Al-Jamal je rekao i to da ISIL svoju tadašnju nepobjedivost može zahvaliti radu Čečena u svojim redovima koje je vodio Abu Omar al-Shishani.
“Oni su bili čvrsti, visoko uvježban i nemilosrdni. Oni su vodili većinu najvećih bitaka po Siriji i Iraku… Irak je ISIL-u bio čak i važniji od Sirije. Većina od najviših zapovjednika, uključujući samog al-Baghdadija, bili su stacionirani u Iraku”, pričao je. Al-Jamal je od prvog trenutka u ISIL-u počinjao najjezivije zločine, takve da je teško vjerovati da koljačke ispade nije imao i prije toga.
Iračka vlada izvijestila je još 2014. da se osobno osvetio izvjesnoj iračkoj obitelji zato što je odbila dati mu svoju kći za suprugu. Osvetio im se tako da je svojim ljudima zapovjedio da čvrsto drže roditelje i da ih natjeraju gledati kako osobno postrojava njihovih sedam sinova, poredanih po dobi, od 13-godišnjeg dječaka prema najmlađima, kako bi im osobno jednom po jednom rezao glave.
Slike tog masakra s njim kako obliven krvlju djece ponosno pozira uz odsječene glave i bezglava trupla, na kraju su završile, putem ISIL-ovih propagandnih kanala, po društvenim mrežama. Po takvim divljanjima, sa žrtvama i među sunitima i među šijitima i među kršćanima, zbog kojih se u prvom redu i pokrenuo izbjeglički val milijuna prema Europi, al-Jamal je godinama bio ozloglašen, sve dok mu Iračani nisu ušli u trag. Ključan trenutak bio je kad su zarobili ISIL-ovog najbližeg suradnika Ismaila al-Eithawija.
Ostaci ISIL-ove mreže nisu imali pojma što se dogodilo, pa su irački vojni obavještajci preko posebne aplikacije s njegovog mobitela poslali poruku još četvorici vođa ISIL-a u raspadu da dođu na točno određenu lokaciju u Irak na sastanak. Bio je to trenutak u kojem je zapečaćena sudbina Saddama Omara Husseina al-Jamala.
wpDiscuz