Čevljanska korida je kulturno-sportsko-zabavna manifestacija koja se održava jednom godišnje u Čavljanovićima nadomak Sarajeva. Sarajevo Film Festival je kulturno-politička manifestacija koja se isto tako održava jednom godišnje. Osim Čevljanske, postoji niz manjih korida, od Podgrmečke do još manjih. Osim Sarajevo Film Festivala, postoji i niz manjih, jeftinijih, u Mostaru i Širokom, recimo. Postoje ogromne razlike između ta dva događaja.
Veselin Gatalo l pogled.ba
Čevljanska korida se održava skoro spontano, bez podrške ministarstava sporta i kulture, bez sudjelovanja države. Organizatori skoro sasvim sami pokriju troškove. “Izrefaju” se nekako, prodajom piva i ćevapa. Čevljansku koridu posjete stotine tisuća ljudi svih nacionalnosti, iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Uživaju ljudi da je milina, bez politike i međunacionalnih “nadgornjavanja”, bez priče o žrtvama i ratu. Sarajevo Film Festival košta ovu nesretnu zemlju milijune. Veliki dio plate porezni obveznici, dobar dio daju ministarstva, lavovski dio plate BH Telecom, Eronet, valjda i M:Tel. Skrše se milijuni od poduzeća i poreznih obveznika. Predstava se isplati desecima ljudi. Filmove vide tisuće, ne i stotine tisuća, i to poneki – na neke dođe nekoliko desetaka napola zainteresiranih. I obično pobijedi neki turski film. Malo se tko razveseli. Nema piva ni ćevapa. Čudno, s obzirom na to koliko se milijuna potroši tu.
Čevljansku koridu ne posjećuju svjetska imena kao što su Richard Gere, Nick Nolte, Mickey Rourke i drugi. Ali ima regionalno poznatih životinja... Ne, nije tu slavni Rin Tin Tin, Lassie, Livingstoneov ili Oliverov galeb, tu su slavna bikovska imena slavnih borbenih bakova kao što su Kitonja, Rudonja, Bjelan, Sivonja... Ima tu i svjetskih bakovskih imena kao što su Roki, Terminator, Rambo...
Obje manifestacije, i ova spontana i iskrena i ona odglumljena i skupa, traju danima. S tim što se, recimo, na SFF-u ne pjeva, svi su šutljivi, usiljeno se smješkaju i govore kad ih se nešto pita. Ne pije se pivo, piju se kokteli i šampanjac, na tuđi račun (naš) naravno. I nema ringišpila i ne baca se kamena s ramena, svi govore kako SFF znači puno za imidž Bosne i Hercegovine. Čevljanska korida nema svjetske pretenzije i ne namjerava popraviti image of Bosnia&Herzegovina. Ne spava se u hotelima i nije nimalo neprilično sjesti na travu i izuti cipele, povesti punicu, djecu, zeta, nositi svoju hranu umjesto da se jede kavijar i mikrosendvičići... Uh, da, nema kavijara i sendviča koji bi u oko stali.
Na Čevljanskoj koridi se govore tri službena jezika u BiH. Nitko ne govori engleski i ne koristi riječi “event“, “look“, “image”, “art” i ostale tuđice koje je NVO mafija uvela u srpski, hrvatski i bosanski jezik. Govori se čisto i neopterećeno, kako i treba. Nitko nikoga ne ispravlja. Nemaju svoj PR, iako se manifestacija ozbiljno pripremi. Spolna zastupljenost je politički ispoštovana, opet spontano. Politička elita tu ne dolazi, televizija rijetko kada korektno i profesionalno proprati ovaj veliki događaj. Nekada dođu, čisto da pokažu koliko su stotine tisuća ljudi primitivni i seljaci. Ne snimaju kako se Jovan, Ivan i Ibrahim grle, ljube i zdrave, nije im zanimljiv suživot u tako “primitivnom” i “seljačkom” kontekstu. Kamera i novinara koji odu na SFF da pokažu desetke “urbanih” Bosanaca i ponekog Hercegovca koji se nacionalno i na silu otrpe - neusporedivo je više.
Što se tiče zabavnog dijela programa van “bodljavine” (korida je tuđica koju se uporno nastoji izbaciti iz rječnika te čisto bosanske manifestacije), nitko se, kao u Sarajevu primjerice, ne pita koje su nacionalnosti izvođači. Seka Aleksić i Semir Cerić Koke su jednako dobrodošli, Thompsona ne bi ni zabranili ni 'zaćerali' (pa kad su seljaci, rekla bi “fina” sarajevska ili mostarska “raja”), pjevači i pivo nemaju nacionalnost. Nitko nikome ne govori kakvo će pivo piti, sve se svugdje može kupiti. Tu gajbe piva (alkoholnog) nemaju nacionalnost, kao ni zvijezde – sudionici, kurati i po tonu teški ponosni bikovi. Nema turskih bikova, pa ti i ne moraju pobijediti kao turski film na SFF.
I, da, ne može “bak” izgubiti borbu ako je hrabriji i jači, kao što na SFF-u dobar film može biti lukavo i podlo prešućen, kao onomad Barnjakov svugdje drugdje nagrađen film “Živi i mrtvi”. SFF je, za razliku od Čevljanske bodljavine bakova, strogo politički kontrolirana manifestacija s jasnim ciljem zamagljivanja stvarnosti i davanja Bosni i Hercegovini neki privid neke zemlje bolje od BiH.
Lijepo je vidjeti mlade ljude kako bodre svoga “Mudana” ili “Šaronju”, kako nose majice s njegovom glavom i rogovima, ushićeni trče i uzvikuju njegovo ime. Ne mogu zamisliti kako mlade Sarajlije tako bodre nekoga glumca koji dođe na SFF. Nick Nolte je pijano hodao ulicama Sarajeva a da pojma nije imao gdje je. Mickey Rourke je davao intervju s nogama na stolu. Skromni i deseterostruko jači i teži, možda i od Noltea i Rurkea puno pametniji i nimalo alkoholizirani Kitonja (dopinga nema na Bodljavini) je, za razliku od njih, mirno i dostojanstveno slušao kako ga bodre i čekao svoju borbu.
Okrutno je skršiti silne milijune ove skršene i siromašne zemlje ucijenjene smrtima na dobrobit nekoliko desetaka ljudi i diskutabilnu količinu zadovoljstva za nekoliko stotina njih. Okrutno, licemjerno, neiskreno... Hm, netko će kazati da je borba bikova okrutna. E, pa, toliko znam o prirodi i papkarima da znam da nije. Nikad u toj “borbi” nema ozbiljno ozlijeđenih bikova, pogotovo mrtvih. Jer, oni nisu ljudi, ne znaju “cipelariti” jedan drugog. Slabiji i manje kuražni odustane od borbe, pošteno, kako to već u pravednom životinjskom svijetu biva. Nekad nakon nekoliko sati ili pola dana “badanja”“. Ne kukaju ni bik ni gazda kad izgube, ne plaču i ne govore o nepravdi. Bik se malo pokunji, gazda stisne zube i čestita pobjednikovom gazdi i pomiluje pobjednika po izudaranoj glavi. Utješi svoga gubitnika i šapne mu u dlakavo uho da neće otić' u kobase, osim ako ga opet dogodine ovako obruka. Bik mu ne vjeruje, zna da će ga časni domaćin držati dok ne umre od starosti, suborci se ne jedu. To je sve. Hm, tih par uboda u vrat bika je puno manje okrutno nego životinju zaklati pa pojesti, zar ne?
Uglavnom, generalni zaključak o te dvije manifestacije, onaj koji sam ja izvukao, ovako neurban i golouman, jest sljedeći: Sarajevo Film Festival je manifestacija koja je puno okrutnija prema ljudima nego što je Čevljanska korida prema životinjama.
|
